Stara kuća zemljanog poda, u kojoj je ljeti ugodno svježe, a zimi toplo kao u raju, za sve koji su imali baku na selu zasigurno je među ljepšim uspomenama. Malo je takvih kuća, drvenih ili zidanih mješavinom zemlje i slame, očuvano, a još manje baka u njima živi.
Ali, neki plivaju kontra struje koja većinu i dalje nosi prema gradu i općenito, kako se smatra, modernijem životu. I to ne od jučer. Istina, na prve se slučajeve preseljenja iz grada na selo, pogotovo ako su to bile starinske, nekonformne kuće, gledalo kao na ekscentričnost.
POGLEDAJTE VIDEO (Senka Otavijević je ostavila grad za život na Ugljanu):
U međuvremenu, taj stil života dobio je ime. Trend je krenuo sedamdesetih iz Australije, a danas zaljubljenici u prirodu i ekoaktivisti, koji biraju živjeti permanentnu agrikulturu (tzv. permakulturu) i svjesno oblikovati život i svakodnevicu po načelima samoodrživosti, više ni kod nas nisu rijetkost.
Hrvatska već ima i svoje diplomirane dizajnere permakulture, a već nekoliko godina taj spoj tradicionalnih znanja, klasične znanosti i novih spoznaja o uzgoju hrane, uređenju vrta, korištenju prirodne energije, gradnji... kod nas doživljava pravi mali bum.
Kuće od slame, drveta i gline nije jednostavno ni jeftino sagraditi, ali su čvrste i zdrave, glina je lijek. Ovo nam se čini kao najispravnije ulaganje u budućnost, stalo nam je da svojim načinom života pridonosimo održivosti planeta.
Čitao sam članke u kojima je pisalo da se kuće od slame mogu izgraditi za 500 dolara, no to je daleko od istine, kaže permakulturni dizajner Kruno Ladišić, donosi Večernji list.