Dok sam sa suprugom i djecom šetao šumom blizu naše kuće, objasnio sam im kako istovremeno radimo tri stvari koje nas usrećuju, piše za CNN David G. Allan.
POGLEDAJTE VIDEO:
Pojašnjava kako se bave tjelovježbom, koja dokazano utječe na bolje raspoloženje. Dodatno, članovi obitelji provode kvalitetno vrijeme s najmilijima, što također znanstvenici smatraju razlogom sreće u životu. I u konačnici, borave u prirodi. Šetnja prirodom povoljno utječe na raspoloženje.
- Naše šetnje vikendom uvijek nas vesele, čak i kad je kišovito ili blatnjavo, čak i kad su djeca prljava ili se unaprijed žale što uopće moraju ići sa nama. Čim se pokrenemo, stvari se promijene. To je nefiltrirana avantura, otkivanje, veza i ljepota. Mi smo sretniji - piše Allan.
Znanstveno dokazano
Allen pojašnjava kako je znanost dokazala ono što je on laički primijetio, a njegova kolegica Kristen Rogers istražila je tu temu. Dok se ističe utjecaj boravka u prirodi i na ekološki osviješteno ponašanje odraslih, u srijedu se pojavila studija u časopisu Frontiers in Psychology u kojoj su znanstvenici promatrali utjecaj povezanosti s prirodom na djecu, odnosno na njihovo raspoloženje i ponašanje.
Taj odnos s prirodom znanstvenici su definirali kao karakteristično ponašanje za ljude koji kroz emocionalnu povezanost s prirodnim okolišem i elementima osjećaju kao posljedicu porast sreće. U meksičkoj školi oko 300 djece u dobi od devet do 12 godina sudjelovalo je u upitniku kojim su mjerili njihovu povezanost s prirodom, ekološku svijest i sreću.
Znanstvenici su otkrili da su djeca koja su se osjećala bolje povezana s prirodom bila sretnija kad vide divlju životinju, cvijet ili čuju zvukove prirode, a istovremeno su bili više altruistični i spremniji pomoći drugima. Ta su djeca aktivno brinula o okolišu reciklirajući, štedeći vodu i općenito su se ekološki prihvatljivo ponašali. Češće su govorili da vjeruju u jednakost među spolovima, rasama i socioekonomskim čimbenicima. U konačnici, ta su djeca bila sretnija.
Prethodna istraživanja su otkrila da su ponašanja poput pomaganja drugima i brige za planetu u vrijeme krize okoliša važna jer uprave te mališane postavljaju u ulogu budućih skrbnika prirode.
- Oni su budući potrošači proizvoda, radnici, poslovni ljudi i političari koji će odlučivati o budućnosti okoliša temeljem edukacije koju imaju i svoje povezanosti s prirodom - kazala je dr. Laura Barrera-Hernández, autorica studije i profesorica na Instituto Tecnológico de Sonora u Meksiku.
- Djeca trebaju uzore koji će ih s oduševljenjem voditi kroz prirodu, uz optimizam i stav da treba vječno učiti - dodala je Miyuki Maruping, učiteljica vrtlarstva iz Waldorfske škole u Atlanti. Nije sudjelovala u istraživanju, no waldorfski odgoj ističe umjetnost, maštu i kretanje te suživot s prirodom. Šumski vrtići nude više lokacija diljem zemlje u kojima djeca uče kako vrtlariti, šeću prirodom i najmanje tri sata na dan bez obzira sije li sunce ili pada kiša borave na otvorenome.
- Ne moramo biti stručnjaci znanosti o okolišu ili prirodnim studijima. Ono što je važno jest to da provodimo više vremena s djecom istražujući njihovu znatiželju u sigurnom i zabavnom okolišu - kaže Maruping.
A to se ne odnosi samo na djecu. Studija iz 2015. godine otkrila je da ljudi koji često šeću prirodom imaju manje negativnih misli. Javnozdravstveni servis u Škotskoj uvjeren je da postoje benefiti prirode kad je riječ o fizičkom i mentalnom zdravlju pa ohrabruju liječnike da ljudima propisuju boravak u prirodi kako bi snizili visoki krvni tlak te smanjili napetost, anksioznost i depresiju.
- Mnoge studije su dokazale da nam čak i pasivna interakcija s prirodom omogućuje izlječenje od stresa i napetosti te nam pomaže da se bolje usredotočimo - kaže dr. Tina Cade sa studija hortikulture na Sveučilištu u Teksasu.
- Druge studije su pokazale da aktivno sudjelovanje djece u vrtlarenju može mališanima pomoći da bolje jedu, više vježbaju te općenito imaju bolji odnos prema školi i interpersonalnim odnosima - kazala je Cade.
Priroda je odgovor
- Kad sam bio na fakultetu, otišao sam u Walden Pond. To je poznato jezero u Concordu okruženo šumom. Ondje je Henry David Thoreau živio u zajednici s prirodom i napisao o tome knjigu Walden - piše autor članka Allan.
Nastavlja kako je Thoreau dio intelektualne transcendentalističke elite koja je oko 1800. godine okupila imena poput Ralpha Walda Emersona i Bronsona, oca Louise May Alcott. Oni su imali progresivne ideje o očuvanju okoliša i spiritualnoj razini prirode. Za transcendentaliste, značenje i moć drveta, vode ili vjetra prelazila je okvire samih osjećaja. Za njih je bio imperativ doći u doticaj sa okolišem jer će on djelovati kao tonik koji liječi tijelo i dušu. Naše su duše samo dio velike duše prirode.
- Namjerno sam vodio djecu u prirodu kako bismo ih supruga i ja spojili s nečim većim od osnovnih individualnih elemenata na otvorenome, kako bi doživjela nešto više i dublje od prosječnog poslijepodneva. U prirodi, dali smo im odgovore na osnovna pitanja stvarnosti. A to me usrećuje - zaključio je on.
POGLEDAJTE VIDEO SERIJAL 'ZENZACIJA' S IVANOM ŠARIĆEM: