Starost ne napreduje uvijek brzinom koju diktira kalendar. Prema studiji objavljenoj u časopisu Nature Medicine, novije generacije pokazuju znakove bržeg biološkog starenja u usporedbi s prethodnima. Riječ je o tihom procesu koji se odvija na staničnoj razini, puno prije nego što se odrazi u ogledalu, a znanstvenici ga sada izravno povezuju sa zabrinjavajućim porastom stope raka kod mlađih odraslih osoba.
POGLEDAJTE VIDEO:
Što je biološka dob i kako se mjeri?
Dok kronološka dob jednostavno broji godine koje smo proživjeli, biološka dob mjeri koliko je to vrijeme utjecalo na naše tijelo. Ona odražava stanje naših organa i staničnih procesa u usporedbi s onim što bi se očekivalo za nekoga naših godina. Znanstvenici sa Sveučilišta Washington u St. Louisu koristili su potvrđenu mjeru zvanu PhenoAge, koja se izračunava na temelju devet biomarkera iz standardnih krvnih pretraga.
To nisu specijalizirani testovi, već vrijednosti koje se rutinski provjeravaju na liječničkim pregledima: albumin (pokazatelj funkcije jetre), kreatinin (funkcija bubrega), glukoza (metaboličko zdravlje), C-reaktivni protein (marker upale), postotak limfocita, prosječni volumen eritrocita, širina distribucije crvenih krvnih stanica, alkalna fosfataza i ukupan broj leukocita. Zajedno, ovi markeri daju sliku kumulativnog fiziološkog trošenja tijela.
Analizom podataka više od 154.000 osoba iz britanske Biobanke, istraživači su uočili jasan trend. Osobe rođene između 1965. i 1974. godine imale su 23 posto veći standardizirani "dobni jaz" - razliku između biološke i kronološke dobi - u usporedbi s onima rođenima između 1950. i 1954. godine. Još dramatičniji podaci stigli su iz američkog istraživačkog programa All of Us, gdje je generacija rođena devedesetih godina prošlog stoljeća imala čak 92 posto veći dobni jaz od onih rođenih šezdesetih.
Ne radi se o individualnim slučajevima, već o mjerljivom pomaku na razini cijele populacije. Novije generacije u istoj životnoj dobi biološki su starije od svojih prethodnika.
Zabrinjavajuća veza s ranom pojavom raka
Najvažniji dio studije je izravna povezanost ovog ubrzanog starenja s povećanim rizikom od takozvanih rano nastalih karcinoma, onih dijagnosticiranih prije 55. godine života. Svako standardno odstupanje u porastu dobnog jaza povezano je s osam posto većim rizikom od solidnih tumora. Značajno je da ova veza ostaje postojana čak i nakon uzimanja u obzir poznatih faktora rizika poput pušenja, pretilosti, duljine telomera i genetske predispozicije za rak ili starenje.
Ovo pruža moguće mehaničko objašnjenje zašto je rak debelog crijeva postao vodeći uzrok smrti od raka kod Amerikanaca mlađih od 50 godina, što nije bio slučaj prije jedne generacije.
Iako studija kao opservacijska ne može dokazati uzročno-posljedičnu vezu, znanstvenici ukazuju na kompleksnu interakciju životnih i okolišnih faktora koji razlikuju generacije rođene nakon 1965. godine.
Riječ je o generacijama koje su odrasle u doba dominacije ultraprerađene hrane, veće stope pretilosti i metaboličkih poremećaja, povećane upotrebe antibiotika, sjedilačkog načina života pred ekranima te sveprisutne izloženosti kemikalijama iz okoliša, poput mikroplastike i aditiva u hrani. Kronični stres i nedostatak kvalitetnog sna također se smatraju važnim čimbenicima. Nijedan od ovih faktora sam za sebe nije uzrok, ali njihovo kumulativno djelovanje tijekom desetljeća, počevši od djetinjstva, vjerojatno je dovelo do mjerljivih promjena u brzini kojom tijelo stari, često potičući stanje kronične upale niskog intenziteta.
Novi smjer u prevenciji i ranom otkrivanju
Ovi nalazi mogli bi iz temelja promijeniti pristup prevenciji raka. Biološka dob, za razliku od kronološke, potencijalno je promjenjiva i, što je ključno, mjerljiva putem rutinskih krvnih testova. Ako se potvrdi da ubrzano starenje predviđa rizik od raka neovisno o genetici, mjerenje biološke dobi moglo bi postati moćan alat za identifikaciju mlađih osoba s povišenim rizikom, onih kojima bi raniji ili agresivniji probir mogao spasiti život.
- Naš krajnji cilj je dekodirati kako se moderno okruženje biološki ugrađuje u tijelo i potiče rizik od raka, transformirajući prevenciju od širokih preporuka prema personaliziranim intervencijama - izjavila je voditeljica istraživanja, molekularna epidemiologinja Yin Cao sa Sveučilišta Washington.