Znanstveni časopis Nature Climate Change prošle je godine objavio prvu studiju o utjecajima klimatskih promjena na Mediteranu. Istraživanje, koje je vodio profesor dr. Wolfgang Cramer s Mediteranskog instituta za bioraznolikost i ekologiju, pokazalo je da se Mediteran zagrijava brže nego bilo koje drugo mjesto u svijetu. Konkretno, stope zagrijavanja veće su za 25% s obzirom na globalne, a ljeti čak za 40%.
Samo kada bismo uspjeli ograničiti zagrijavanje na 1,5°C, ekosustav Mediterana ostao bi isti kao i posljednjih 10 000 godina. No prosječna temperatura na Mediteranu već se povisila za 1,4°C u ovom stoljeću, što je 0,4% više od globalnog prosjeka. Tijekom posljednjih dvaju desetljeća razina mora podigla se za 6 cm, temperatura za 0,6°C, a drastično se povećala i njegova kiselost, zbog čega su biljni i životinjski svijet pod morem ugroženi.
Što kada dosegnemo granicu od 2°C?
U predviđanju klimatskih promjena zagrijavanje od dodatna 2°C od predindustrijskog razdoblja često se koristi kao krajnja granica koju ne bismo smjeli prijeći. Kada ne bismo smanjili stakleničke plinove, predviđa se da bismo granicu od 2°C dosegli u razdoblju od 2035. do 2055. godine. Kada bismo smanjili trenutni učinak stakleničkih plinova, tu bismo granicu dosegli 2060. godine ili kasnije.
Čak i ako uspijemo spriječiti globalno zagrijavanje za više od 2°C, i dalje riskiramo smanjenje padalina za 10 do 30% na nekim područjima, što bi uzrokovalo suše, posebno u južnim zemljama Mediterana. Takve bi suše bile devastirajuće za agrikulturu te bi se povećala potreba za navodnjavanjem od 4 do 22%. S obzirom na trend povećanja proizvodnje hrane životinjskog podrijetla, južne zemlje morale bi se okrenuti uvozu hrane. Ribarstvo je također ugroženo zbog sve veće kiselosti mora i pretjeranog izlova.
Nestašica vode, suše i pustinje
Prije 6 milijuna godina došlo je do formiranja ledenjaka na Antarktici, zbog čega se razina mora diljem svijeta bitno snizila. Prostor današnjeg mediteranskog mora tada je postao pustinja. Prije još 5 i pol milijuna godina opet je došlo do zagrijavanja koje je otopilo ledenjake i ponovno formiralo Mediteransko more. No danas znanstvenici polako počinju predviđati ponovno formiranje mediteranske pustinje. Klimatolozi Joel Guiot i Wolfgang Cramer u časopisu Science predstavili su svoja predviđanja za područja Mediterana. Ako globalno zatopljenje prijeđe 2°C, južna Španjolska i Sicilija do kraja bi ovoga stoljeća postale pustinje. Diljem južne Europe listopadne šume preselile bi se u planine, a preostalo listopadno drveće zamijenila bi grmovita makija.
Prema istraživanju iz časopisa Nature Climate Change, Mediteran će u isto vrijeme imati dva izazova - povećanu potražnju vode i ograničene izvore pitke vode. U slučaju zatopljenja od 2°C, dostupnost vode smanjit će se za od 2 do 15%, što će biti popraćeno dužim sušnim razdobljima. Razine jezera opast će, a predviđa se potpuni nestanak Beysehira, najvećeg slatkovodnog jezera u Turskoj, do 2040. Ako ne uspijemo ograničiti globalno zatopljenje na 2°C, dijelovi Mediterana postat će pustinja.
Prijete nam bolesti
Prema istraživanju iz časopisa Nature Climate Change, toplinski udari i sveopće zagađenje okoliša utječu i na zdravlje ljudi, zbog čega bi se broj oboljelih od kardiovaskularnih i respiratornih bolesti mogao povećati. Istraživanja u Španjolskoj već su pokazala povećan broj smrtnih slučajeva zbog prirodnih, respiratornih i kardiovaskularnih uzroka za vrijeme večeri kada je temperatura viša od 23°C. Stariji ljudi, djeca i kronični bolesnici pod najvećim su rizikom od smrti zbog previsokih temperatura. Od 2025. i do 2050. Mediteran će postati područje kojem prijete oboljenja od virusa Zapadnog Nila. U Hrvatskoj i Francuskoj već su 2010. godine zabilježeni slučajevi oboljelih od ovog virusa.
Zbog globalnog zatopljenja doći će do otapanja permafrosta, stalno zamrznutog tla, zbog čega će se osloboditi patogeni koji su stoljećima bili zatočeni ispod njega. Do širenja bolesti doći će preko kukaca koji će zbog viših temperatura patogene moći prenositi na puno veće udaljenosti nego dosad. Osim ljudima, i životinjama prijete bolesti. Na Sibiru je 2018. godine od antraksa uginulo oko 2000 sobova. Pokazalo se da su se sobovi zarazili više od 75 godina starim antraksom zaraženog leša soba koji se zbog nižih temperatura otopio.
Kiša pljušti, gdje je globalno zatopljenje?
Dr. Wolfgang Cramer objašnjava da će se za svaki dodatni stupanj zagrijavanja iznad globalnog prosjeka padaline smanjiti za oko 4%, posebno na jugu, što će produžiti sušna razdoblja za 7%. Međutim jaki pljuskovi povećali bi se za od 10 do 20% u svim godišnjim dobima osim ljeta. Mnogi skeptici upravo zbog sve učestalijih jačih pljuskova tijekom godine negiraju efekte globalnog zatopljenja. Znanstvenici upozoravaju da je globalno zatopljenje puno složeniji proces i da uključuje tzv. ekstremne promjene vremena, što znači da su duža sušna razdoblja popraćena ekstremnim pljuskovima u drugim godišnjim dobima.
Iako se Zemlja i prirodno zagrijava, neosporivo je da je ljudsko djelovanje taj proces dodatno ubrzalo, što potvrđuju klimatske promjene koje su uslijedile početkom industrijske revolucije i ubrzano napreduju do danas. Prema Pariškom dogovoru, globalno se pokušava spriječiti prelazak granice od 2°C zagrijavanja. Ako u tome ne uspijemo, predviđa se da bi se Zemlja do 2100. godine zagrijala za 4°C. Takvo zagrijavanje imalo bi katastrofalne posljedice za civilizaciju. Prema istraživanju 24sata u kojemu je sudjelovalo 3652 čitatelja, najviše zabrinutosti (preko 60%) izaziva nedostatak pitke vode, smanjenje bioraznolikosti, štetno djelovanje na zdravlje i česte ekstremne vremenske prilike - upravo one prijetnje koje bi nas mogle dočekati u slučaju dodatnog zagrijavanja.
No već sada postoje pozitivni pomaci. Prošle je godine srušen rekord u dostupnosti obnovljive energije, kompanija Tesla instalirala je najveću litij-ionsku bateriju na svijetu u Australiji, a prodaja električnih automobila drastično je porasla. Bilo je potrebno pet godina kako bi se prodalo prvih milijun električnih automobila, a u 2018. za to je bilo potrebno samo 6 mjeseci.
Kod nas je pozitivan primjer kompanija HEINEKEN Hrvatska koja u svojoj pivovari u Karlovcu nastoji koristiti obnovljivu energiju koliko god je to moguće.U 2018. godini instalirali su 1380 solarnih panela na krovu svog zelenog skladišta, čime će emisiju CO2 smanjiti za otprilike 118,5 tona godišnje. Ove kompanije dokaz su da su pozitivne promjene moguće i da je važno kolektivno djelovati u zaštiti planeta.