Ekstremne pristaše i na ljevici i na desnici mogu odbiti prihvatiti rezultate izbora ako njihov favorit izgubi. U nedavnoj anketi, čak tri četvrtine Amerikanaca su izrazile zabrinutost i strah zbog potencijalnog nasilja i protesta nakon izbora. 2020. godina je do sada bila izrazito burna u SAD-u.
Slike s ulica američkih gradova ovo ljeto su izgledale kao urbana ratna zona usred građanskog rata sa zapaljenim i opljačkanim trgovinama, naoružanim civilima i paravojnim skupinama koje paradiraju s automatskim puškama, policijom u punoj ratnoj opremi, nasiljem i sukobljavanjem ekstremne ljevice i desnice.
Preko dvadeset ljudi je ubijeno u prosvjedima i neredima, tisuće su uhićene, dok je pljačkanjem i paljevinom oštećena imovina vrijedna između jedne i dvije milijarde dolara u samo dva tjedna na kraju svibnja i na početku lipnja.
U Seattlu policija je napustila jednu policijsku postaju i prepustila prosvjednicima kontrolu nad dijelom grada koja je trajala čak tri tjedna. U dijelu grada kojeg su prosvjednici proglasili „autonomnom zonom“ više osoba je bilo ranjeno, a dvije su ubijene dok policija nije preuzela kontrolu.
SAD je podijeljeno društvo i nestabilna država, da posudim frazu o BiH profesorice Kasapović, jedne od najvažnijih politologa u Hrvatskoj.
Predstojeći izbori, ako rezultati dva kandidata budu blizu i ako se bude čekalo danima (ili tjednima) da se sazna pobjednik, skupa s optužbama o izbornoj krađi putem pošte i potencijalnim uvlačenjem vrhovnog suda u proces, mogu dovesti do točke ključanja.
Tko god na kraju pobijedio, SAD će postati još podijeljenije društvo. Polarizacija u društvu, koja postoji već dugo vremena, je dostigla do sada neviđene razine u zadnje četiri godine.
Dvije strane su u potpunosti prestale s dijalogom. I ako na kraju poražena strana prihvati poraz, i ako se nakon par dana nereda situacija smiri, duboke rane na društvenom tkivu neće ubrzo zarasti.
Utjecaj izbora u SAD-u na RH i BiH
Bez obzira tko pobijedi, uz COVID, ekonomsku krizu i podijeljenost društva, SAD će biti prezauzete same sobom neko vrijeme i biti će manje aktivne na međunarodnom planu, pogotovo ako Trump osvoji drugi mandat.
Za RH to ne znači ništa posebno, jer će se rad na prioritetima poput ukidanja viza i sporazuma o dvostrukom oporezivanju nastaviti bez obzira tko je na vlasti. Partnerske veze RH i SAD-a će ostati na razini na kojoj su i sada. Veći fokus na suradnju s Europom će biti u slučaju Bidenovog mandata nasuprot većem unutarnjem fokusu i izolaciji u slučaju Trumpove pobjede, ali RH kao mala država neće osjetiti bitnu razliku ako pobijedi Biden ili Trump. Takvu razliku će osjetiti veće države, poput Njemačke, Francuske, Rusije, Turske, itd.
Što se tiče BiH, dok god u njoj vlada mir, bez obzira na sve probleme, krize, nefunkcionalnost i masovno iseljavanje, ona će ostati četverorazredni (ako ne i peterorazredni) prioritet SAD-a. SAD se neće upuštati u avanture izmjena Daytona ili u razrješenje ključnih problema, nego će sve, kao i do sada, biti na autopilotu. Postoje puno važnije države i krize kojima će se SAD baviti, a s obzirom na veliku podijeljenost društva, SAD će se većinom baviti same sobom.
Da parafraziram izjavu Lord-a Owen-a iz 1992. godine, nemojte snivati snove da će vam SAD riješiti probleme. Bilo kakvo novo rješenje u BiH može nastati samo na dva načina. Prvi je dogovorom tri strane, što i same SAD načelno podupiru. Ipak, s obzirom na maksimalističke zahtjeve i politiku vođenu zadnjih trideset godina, ta opcija nije moguća. Drugi način je promjenom činjenica na terenu nakon neke nove ustavne i(li) izborne krize.
Ipak, aktivnosti i fokus SAD-a (kao i OHR-a) nisu kao što su bili krajem 1990-ih i početkom 2000-ih. SAD je prvo smanjila fokus u ranim 2000-im usred invazije Afganistana i Iraka.
Nakon propasti Travanjskog (Aprilskog) paketa 2006. godina primat u BiH je preda EU, a nakon propasti reformskog Prudskog i Butmirskog procesa 2009. godine, BiH je stavljena na autopilot i postala je sve manji prioritet SAD-a.
Ovo ipak ne znači da BiH, a pogotovo Hrvati u BiH, ne bi trebali biti zainteresirana procesima i izborima u SAD-u, kao ni da Hrvati ne bi trebali aktivno raditi na lobiranju i predstavljati svoje probleme i svoje stranu priče - koja često nedostaje u narativu na zapadu. Naprotiv, zbog naravi samog Ustava BiH važno je pratiti zbivanja u SAD-u.
Ipak, treba biti realan kada se priča o američkim prioritetima. Kao što američka uzrečica govori, samo škripavi kotač se podmazuje (to jest, dobiva pozornost). Naravno da je i BiH škripavi kotač, ali ta škripa je nečujna u odnosu na druge trenutne krize u svijetu, pa će utjecaj izbora na BiH biti manji nego što to pojedini analitičari iščekuju.
Autor je magistrirao na školi za diplomaciju Sveučilišta Georgetown, trenutačno sprema doktorat na Sveučilištu u Edinburghu