Xi Jinping je u u sjevernom lučkom gradu Tianjinu okupio 20-ak svjetskih lidera pod pokroviteljstvom Šangajske organizacije za suradnju (ŠOS). Summit, koji podržavaju Peking i Moskva, najveći je diplomatski događaj godine za Kinu, a privukao je teškaše poput ruskog predsjednika Vladimira Putina, indijskog premijera Narendre Modija i turskog predsjednika Recepa Tayyipa Erdoğana. Xi je obećao 2 milijarde juana (280 milijuna dolara) bespovratnih sredstava članicama ŠOS-a ove godine, te dodatnih 10 milijardi juana (1,4 milijarde dolara) zajmova bankarskom konzorciju organizacije u sljedeće tri godine.
Izjavu kineskog lidera da je 'dosta nasilničke prakse' zapadni analitičari okarakterizirali su kao kritiku SAD-a, njihovog imperijalizma i MAGA strategije 'America first'. Iako su pojedinci požurili sa zaključkom da se radi o formiranju novog svjetskog poretka koji će uskočiti u cipele Pax Americane, vanjskopolitički analitičar Marinko Ogorec smatra da stvari nisu tako crno-bijele.
- Ovo je redovan susret, summit čelnika Šangajske organizacije koja postoji od 2000. godine. Ona je sada proširena za značajniji broj zemalja koje inače nisu stalan član Šangajske organizacije. U početku su je činile Rusija, Kina, zemlje centralne Azije, a kasnije promatrači Indija i Iran koji su sada članice - rekao je Ogorec i dodao da se ovdje radi o ekonomskom savezu koji se istina u jednom trenutku predstavio kao sigurnosni regionalni savez koji ima zajedničke vojne vježbe, ali nije strukturiran kao NATO ili bivši Varšavski pakt.
- SAD se ne treba bojati ovakvih susreta jer ovo nije suprotstavljanje NATO-u kao takvome i pogotovo SAD-u, ali da organizacija igra svojevrsnu ulogu u konstelaciji novih interesnih sfera, nove globalne arhitekture međunarodnih odnosa, to da - tvrdi Ogorec i dodaje da je svijet na prekretnici i da se gradi nova međunarodna zajednica. Ipak i najveće sile su ovisne jedna o drugoj.
- Svjedočimo novoj sigurnosnoj i međunarodnoj arhitekturi. Ovaj susret nije namijenjen za urušavanje SAD-a jer je svijet danas globalno selo, a jedni bez drugih jako malo možemo. Mali je broj zemalja koje su samodostatne osim Rusije koja ima praktički sve resurse uz Kinu koja se uz Rusiju može snaći, vidimo da druge zemlje teško mogu pokrivati sve, uključujući Sjedinjene Države koje nemaju sve kod sebe što im treba. Zato smo svjedočili sporazumu s Kijevom o rijetkim mineralima koje SAD kod sebe doma nema - zaključio je naš sugovornik.