Dosad ste sigurno već više puta čuli kako se tragovi mikroplastike nalaze u praktički svemu, čak i ribama, te vodi koju konzumiramo. No jeste li znali da već padaju i kiše s tragovima mikroplastike?
Te kiše mikroplastiku dovode i do područja za koja smatramo da ih još nije taknula ljudska ruka, onečistio i poharao naš nemar, komoditet,pohlepa ili potreba za preživljavanjem. Primjerice, teško dostupne spilje. Nažalost, u Hrvatskoj se pokazalo da su spilje, ta naša mala speleološka blaga kojima se volimo hvaliti u svijetu, u ogromnom broju slučajeva jeftino i praktično rješenje za - bacanje smeća. Tako speleolozi okupljeni u projektu "Čisto podzemlje" zadnje dvije godine objavljuju zastrašujuće fotografije što su sve pronašli u spiljama, posebno onim dostupnijim, te ozbiljno rade kako bi ih barem djelomićno očistili. Njihov rad i trud ipak nije prošao neopaženo, jer je jedna 16-godišnjakinja dobila sjajnu ideju.
Sava i Maksimirska jezera
- Prve uzorke iz spilja dobili smo početkom rujna. Ovo ispitivanje predložila sam profesorici u sklopu naše grupe na GLOBE projektu, koji je u našoj školi započeo lani - kaže nam Andrea Brzica, učenica II. razreda zagrebačke XV. gimnazije, poznatog MIOC-a.
Nastavnica biologije u nacionalnom i IB programu škole Mihaela Marceljak Ilić objeručke je prihvatila inicijativu, te su se vrlo brzo povezale sa članovima "Čistog podzemlja", ali i drugim speleolozima. Već ujesen počeli su im stizati uzorci iz, primjerice spilje Oaza u jamskom sustavu Crnopac na Velebitu. Petero speleologa Andrei su donijeli uzorak od 0,75 l vode, a ona je već pokrenula ispitivanje.
- Još ne možemo reći ima li mikroplastike, no naša dosadašnja ispitivanja nadzemnih voda pokazala su kako mikroplastike ima u Savi u Zagrebu, u V. maksimirskom jezeru, pa i u vodi iz izvora Zagorske Mrežnice. Vidite ove plave i crvene linije? To su tragovi plastike - pokazuje nam Andrea na uvećanom uzorku na monitoru računala.
Zadovoljna je, kaže, jer sad ima mikroskop s kamerom i kod kuće u Zaprešiću, pa će moći još više proučavati uzorke. U tome joj pomažu kolege s kojima sudjeluje u timu GLOBE projekta.
- GLOBE Italia u suradnji s znanstvenicima iz Deakin University je pokrenula projekt Microplastic monitoring protocol Trial kojem se je naša GLOBE grupa priljučila prošle školske godine. Unutar istog odslušali smo brojne edukacije, te već prikupljamo podatke o mikroplastici u rijekama, izvorima, moru itd. Koliko mi je poznato, mi smo prvi u Hrvatskoj započeli s ispitivanjem podzemnih voda na mikroplastiku. Želimo raditi monitoring da vidimo hoće li se količina mikroplastike u vodama povećavati. Plan nam je da to pratimo kroz godišnja doba - kaže nam prof. Marceljak Ilić.
Kako pojašnjava, mikroplastika je vrlo ozbiljan problem na globalnoj razini. Sad je već dokazano da je ima svuda, pa i u našim tijelima, a dosadašnja istraživanja pokazuju kako ostavlja poguban trag. Jedna od posljedica je sterilnost kod muškaraca, te je neophodno prikupljati što više podataka o tome. Kao i, naravno, ozbiljno početi smanjivati proizvodnju, korištenje i bacanje plastike u prirodu. A kakva je uopće situacija u našim spiljama, pitamo speleologa i voditelja projekta "Čisto podzemlje" Ruđera Novaka. Ima li uopće nedodirnute prirode u Hrvatskoj?
- Ima jedan dio na jugoistočnom Velebitu, gdje više ni stočari ne dolaze. Nažalost, gdje god se može doći, naći će se i nekih tragova da smo tamo bili. A špilje su idealni provodnici jer su od krševitog materijala kroz koji mikroplastika s nadolazećom vodom lako prolazi. I sve to prolazi i u vodocrpilišta, a potom i u naše pipe. Naravno, što su bliža velika naselja, spilje i priroda su zagađeniji - tumači nam Ruđer, ističući kako je ovaj projekt s XV. gimnazijom izuzetno važan. Bit će to, kaže, polazišna točka za odluku kako dalje zaštititi ta područja.
Nažalost, dovoljna je i jedna plastična boca ostavljena na izvoru, ili bačena u spilju, da se iz nje razgrađuje plastika. Speleolozi će stoga i dalje nastaviti ozbiljno raditi na raščišćavanju spilja, ali i na što većoj edukaciji ljudi da ne odbacuju otpad u prirodu. Kod nas je svijest o tome i dalje na vrlo niskim razinama, stoga je ova suradnja, kažu nam naši sugovornici, izuzetno inspirativna i važna.
- Gospodarenje otpadom je raspisano u dokumentima, no oni se slabo provode. Najgore je na lokalnim razinama, na kojima nema ni znanja, ni financija da se otpad prikuplja i obrađuje na kvalitetan način. Nadzor i novčane kazne trenutno bi bili najkvalitetnije rješenje, no je nemoguće provesti. Događalo nam se čak i da nas komunalci koje zovemo da odvuku otpad koji smo izvukli iz spilje pitaju zašto smo to uopće izvlačili - govori Ruđer.
Takve riječi zvuče zastrašujuće, no Andrea i njezine kolege, te prof. Marceljak Ilić, nemaju namjeru odustati.
- Naši partneri u Italiji i Australiji nam jako mnogo pomažu. Dobili smo arhivu s tisućama fotografija uzoraka mikroplastike u vodi, pomažu nam s informacijama i edukacijom. Radimo i na tome da dobijemo još opreme, svakako bi nam trebao mikroskop s kamerom, jer je proučavanje uzoraka izuzetno zahtjevno. Za analizu jednog uzorka potrebno je 4, 5 sati ( mikroskopiranja), a sve uzorke treba vrlo pažljivo čuvati i proučavati kako ih se ne bi oštetilo ili uništilo. No diljem svijeta u GLOBE program se uključilo jako mnogo škola i to je globalni odgojni moment. Naša djeca živjet će u vremenu ozbiljnih klimatskih promjena i važno je da o tome znaju što više - kaže prof. Marceljak Ilić.
Andrea kaže kako se veseli nastavku projekta i proučavanju mikroplastike u vodama i u trećem i četvrtom razredu. Zasad, kaže, još ne razmišlja o fakultetu, ali uživa u natjecanjima iz fizike, a proučava i astronomiju. Samo neka ostane u Hrvatskoj, zaključuje njezina nastavnica.