Unatoč prošlogodišnjim, zapravo nerealnim očekivanjima da će se korona “ugasiti”, i ovu smo cijelu godinu proveli u krizi, prelivenoj iz 2020. Od početka do kraja godine nas je pratilo, i prati, teški, preveliki stres.
Pogledajte video: Covid operacija u Merkuru
Nažalost, problem je što ga se tako i ne definira, jer mnogi koji upravljaju sustavom, dio političara i liječnika, problem omalovažava, što među ljudima stvara nepovjerenje i dezintegraciju, destrukciju u društvu. Društvo se podijelilo.
'Ljudi se osjećaju izigranima'
Oprobani recept, kojim svatko od nas može pokušati tu podjelu spriječiti i smanjiti, jest da probamo razumjeti druge i drugačije, njihova drukčija mišljenja te da se pokušamo boriti protiv manipulacija. Podijeljeno društvo je loše za sve, destrukcija na duge staze svima u društvu donosi nevolje i nepogode. Koliko god danas izgledali podijeljeni, koliko god da društvo izgleda nezrelo, s druge strane radimo i trebamo raditi onoliko koliko god tko može na harmonizaciji i integraciji, da se razvija povjerenje.
Strah od cjepiva i druge sumnje koje su zavladale rezultat su manipulacija koje svuda u svijetu vladaju od početka. S cjepivom se mešetarilo - u distribuciji i cijenama, preskakao se red, ljudi se zato osjećaju izigranima i prevarenima. A onda vam isti taj netko tko vas je izigrao kaže kako mu morate vjerovati. Kognitivno, čak je i moguće ponovno vjerovati, ali je emocionalno to puno teže.
To ostaje zapisano u našim emocijama, riječ je o evolucijskoj karakteristici koju je nemoguće izbrisati. Od početka epidemije stvara se nepovjerenje, toliko da ljudi više ne vjeruju čak ni u očigledno - da dio zaraženih koronom umire. Kad se povjerenje razbije, a razbijeno je s ciljem sitnih političkih i ekonomskih pobuda, teško je vratiti povjerenje.
'Moramo pokušati razumjeti i one koji su oštro protiv cijepljenja'
Tamo gdje su povjerenje u cjepiva i znanost veći, razvijena je kultura povjerenja u državu, u sudstvo, medicinu. Kod nas, s druge strane, ljudi koji predstavljaju neke institucije govore olako, jednako tako daju obećanja, izjave koje će već sutradan biti drukčije, prekosutra potpuno oprečne od onoga što je rečeno koji dan prije. Razvili smo kulturu odgovornosti, a onda se čudimo što povjerenja nema. Štoviše, takva je kultura popularizirana - kod nas su moderni nehajni ljudi, manipulanti.
Imamo vučju kulturu, nad čijim se rezultatima onda zgražamo. Kako da ljudi vjeruju ako ih se vara? Pandemija je iznjedrila skupine koje se bore za svoje ciljeve i gomilu informacija te dezinformacija, neizvjesnost.
Građani s pravom očekuju da upute nadležnih budu jasne i precizne, a ne dvosmislene. Očekuju, s pravom, da specijalizirane osobe donose dobre odluke i da ih dobro iskomuniciraju.
Da bi svatko od nas, pak, održao svoje psihičko zdravlje, jer će pandemija još trajati, mora izabrati stručnjake i medije kojima vjeruje. Jako je važno ne prepustiti se apatiji, stanju u kojem nikome ne vjerujemo. Čak i ako promijenimo kasnije mišljenje, nema veze, važno je u nekoga imati povjerenja i tako graditi čitavu društvenu mrežu povjerenja.
Ona nas štiti od emocionalne propasti. Teške mentalne posljedice spriječit ćemo ako se spriječe podjele u društvu, pa čak i unutar obitelji, prijatelja. Moramo pokušati razumjeti i one koji su oštro protiv cijepljenja - to nisu loši ljudi, nego ljudi koji su od institucija očekivali realne informacije i preporuke, a nisu ih dobili, zbog čega su frustrirani i razočarani.
Piše: ANTE BAGARIĆ DR. MED., SPECIJALIST PSIHIJATRIJE I PROČELNIK ZAVODA ZA LIJEČENJE OVISNOSTI KLINIKE ZA PSIHIJATRIJU VRAPČE U ZAGREBU