Ove godine obilježava se 75 godina od oslobađanja Auschwitza. U logoru je nestalo i ubijeno više od milijun ljudi, a logor smrti je oslobođen 27. siječnja ulaskom sovjetskih vojnika. Narednih dana donosimo seriju tekstova o Holokaustu, povodom skorašnjeg Dana sjećanja na Holokaust
Ti zdravstveni profesionalci na svakom su stupnju bili uključeni u proces ubijanja, od prvog odabira na brklju, pa do ubijanja pojedinih odabranih zatočenika. Njihovu uključenost simbolizira i činjenica da se ciklon B do plinskih komora dovozio lažnim sanitetskim vozilima označenima crvenim križem. Zbog njihova nedvojbena sudioništva, pred liječnicima iz Auschwitza stajala je surovija dilema nego pred ostalim nacistima - zločincima, a koju najbolje izražava pitanje: kako se može sudjelovati u masovnom ubijanju i zadržati osjećaj da je ono što se čini moralno spojivo za Hipokratovom zakletvom, koja liječnika obvezuje da nastoji izliječiti bolesnog?, pita se Laurence Rees u svom djelu Auschwitz - nacisti i konačno rješenje.
Pri svakom pokušaju da se razumije kako su nacistički liječnici uspijevali naći odgovor na to pitanje, ključno je shvatiti, objašnjava Rees da za njih Auschwitz nije značio iznenadno i neočekivano sretanje s idejom kako obučeno zdravstveno osoblje ima sudjelovati u ubijanju. Od trenutka uspona na vlast 1933. godine, nacističko je vodstvo prigrlilo postavku o tome kako su izvjesne 'rase' pa time i izvjesni pojedinci, za život 'vredniji' od drugih. Obvezna sterilizacija osoba s jakim duševnim poremećajima tijekom tridesetih godina prošlog stoljeća bila je prva naznaka praktične provedbe te vizije. Ukupno je 300 000 Nijemaca podvrgnuto takvim sterilizacijama.
Liječnik mora postati 'uzgajatelj gena'
Naime, u nacističkoj Njemačkoj vjerovalo se da zdravlje društva u cjelini treba imati prednost nad zdravljem pojedinih članova društva. Društvo se promatralo kao organizam koji treba biti izliječen, a najslabiji dijelovi društva - a to su invalidi, psihički bolesni i neizlječivo bolesni - su samo dijelovi koje treba ukloniti da bi cijeli organizam bio zdrav i besprijekorno funkcionirao.
Tvrdilo se, piše Robert Jay Lifton u svojoj knjizi Liječnici nacisti da bi svaki liječnik u Njemačkoj trebao biti ne samo puki skrbnik za bolesne kao do tada i da mora postati 'uzgajatelj gena', 'liječnik Volka' i 'biološki vojnik'.Trebao bi promicati i popravljati zdravlje njemačkog naroda kako bi se osiguralo da narod ostvari pun potencijal svoje rasne i genetske obdarenosti.
Hitler je tvrdio:
'Volkisch država mora se pobrinuti da djecu začinju samo zdravi...Tu država mora djelovati kao čuvarica tisućljetne budućnosti..U službu te spoznaje ona mora staviti najsuvremenija medicinska sredstva. Mora proglasiti nepodobnima za razmnožavanje sve one kod kojih je na bilo koji način uočljiva bolest ili one koji su naslijedili bolest i mogu je prenijeti dalje.
'Židovi su gangrenom zahvaćeno slijepo crijevo u tijelu čovječanstva'
Velik broj liječnika sudjelovao je i u ubijanju Židova. Poslije rata održan je i tzv. Liječnički proces, koji se odvijao nakon mnogo poznatijeg Nürnberškog procesa. Suđenje je započelo u prosincu 1946. a sudilo se najznačajnijim liječnicima Trećeg Reicha koji su optuženi za eksperimentiranje na njemačkim i stranim civilima te ratnim zarobljenicima, kao i za masovna ubojstva.
- Pokušavajući opravdati ubijanje Židova, liječnici esesovci su se vratili lažima stare nacističke propagande o pogubnom židovskom utjecaju na politički život. 'Kao liječnik, naravno, želim spašavati živote', kaže bivši nacistički liječnik Fritz Klein. 'zbog poštovanja prema ljudskom životu, iz bolesnog bi tijela uklonio slijepo crijevo već zahvaćeno gangrenom. Židovi su gangrenom zahvaćeno slijepo crijevo u tijelu čovječanstva '
Nakon što je 1942. godine uveden sustav odabira po dolasku, nacistički su liječnici igrali ključnu ulogu u procesu masovnog ubijanja. Liječnici su donosili odluku ključnu za djelovanje Auschwitza - tko će, od ljudi iz dolazećeg transporta, živjeti, a tko umrijeti. Djelatno sudjelovanje liječnika u tom odabiru za naciste je bilo ključno zbog dva razloga: jednoga praktičnog, a drugog konceptualnog. Praktičan je razlog: smatralo se da liječnici mogu najbolje na prvi pogled ocijeniti je li čovjek sposoban za rad.
No konceptualni razlog je nešto skriveniji, ali važniji. Uključujući liječnike tako duboko u odabir, stvoren je dojam da ubijanje nije samovoljni čin motiviran predrasudom već potreba utemeljena na znanosti. Auschwitz nije bio mjesto samovoljnoga klanja već odmjeren i hladan doprinos zdravlju države - navodi Rees u svojoj knjizi.
'Odlazak u bolnicu, ne na liječenje već u smrt'
Gledajući isključivo sa nacističkog kuta, nadalje navodi, Auschwitz i ostali logori smrti svodili su se, zapravo , na upravljanje jednim zdravstvenim projektom - olakšavali su uklanjanje ljudi, koji su bili ili teret ili prijetnja boljitku države. Zato su i neka od prvih ubojstava osoba nesposobnih za rad obavljena injekcijama fenola u bloku 10, bolničkom bloku. To je suprotno uobičajenoj liječničkoj etici - odlazak u bolnicu, ne na liječenje već u smrt.
Državni zdravstveni vođa u Trećem Reichu dr. Leonardo Conti objesio se u listopadu 1945. godine, a isto je učinio mjesec dana ranije i glavni liječnik u Auschwitzu dr. Eduard Wirth. No najpoznatiji nacistički liječnik dr. Josef Mengele, koji je svoj nadimak 'Anđeo smrti' zaradio je zbog svojih okrutnih eksperimenata nad ljudima u Auschwitzu, uspio je pobjeći. Nikad nije zarobljen, a umro je od moždanog udara 1979. u Južnoj Americi. Nikad nije uhvaćen ni Aribert Heim poznatiji kao 'Dr. Smrt', liječnik u koncentracijskom logoru Mauthausen. Godinama se skrivao u Egiptu a umro je 1992. godine.
Liječnik Karl Brandt, šef nacističkog programa eutanazije – zloglasne Aktion T4, inače rado viđen gost u Hitlerovom ljetnikovcu u Berchtesgadenu, osuđen je i smaknut vješanjem 2. lipnja 1948. godine u bavarskom zatvoru Landsberg.
Od 23 optuženika na suđenju liječnicima sedam ih je osuđeno na smrt, devet ih je osuđeno na zatvorsku kaznu, a sedmorica su oslobođena.