Bilo je kritično na početku. Odmah po prvom napadu obrana je pala na niske grane. Neki su dezertirali, a i obrana na početku nije bila dobro organizirana. Ja vam tvrdim da su bili brži i kakva je bila obrana na početku, oni su mogli stići do Straduna, samo nisu znali kakvo je stanje. Mislili su da nas ima na tisuće, a bilo nas je stotinjak, govori nam o početku bitke za Dubrovnik dozapovjednik Odreda naoružanih brodova Dubrovnik, a danas znanstvenik i umirovljeni biolog Vladimir Onofri. Krucijalnu ulogu u obrani grada, ali i njegovu držanju na životu, odigrali su pripadnici te dobrovoljne postrojbe i praktički prve hrvatske ratne mornarice. Ratna flota ove postrojbe bila je vrlo raznolika, od brzih glisera do starih trabakula. Prvi naoružani brod bio je zaplijenjeni švercerski gliser preuzet od Carinarnice Dubrovnik i preuređen za ratne potrebe u Atlasovu remontnom brodogradilištu u Mokošici. Brod je na svoju prvu ratnu misiju zaplovio 23. rujna 1991. pod imenom “Sveti Vlaho” pa se taj dan obilježava kao dan početka djelovanja postrojbe, kasnije Odreda naoružanih brodova. U razdoblju koje je slijedilo odred je iz dana u dan dobivao nove pripadnike te je u konačnici flota raspolagala s čak 23 broda i 117 dragovoljaca. U ratu su preplovili čak 50.000 milja. U potpunom okruženju, u kopnenoj i pomorskoj blokadi, u gradu koji je ostao odsječen od ostatka Hrvatske, bez struje i vode, s više od 55.000 stanovnika i prognanika iz Konavala, Župe dubrovačke i Dubrovačkog primorja, Odred naoružanih brodova osiguravao je svojim djelovanjem opstanak grada i u njemu zatočenih ljudi. Procjenjuje se da je postrojba u razdoblju svojega djelovanja od rujna 1991. do prosinca 1992. oplovila oko 50.000 milja, prevezla oko 3500 vojnika i 1500 civila te dopremila u grad nešto više od 2700 tona raznih potrepština.