U kojem su se, s toplinskim valovima, izmjenjivali valovi desničarskih blamaža, cirkuskih obračuna, petparačkih svađa, afera ili ispada. Malo smo brojili turiste, malo zaražene, malo Celzijeve, a malo verbalne šamare koje su izmjenjivali u Domovinskom pokretu, malo histerične akrobacije Mire Bulja, malo sukobe Marka Perkovića Thompsona sa susjedima i novinarima, a malo i otkrića o tome kako se financiraju Željka Markić i klerikalni, desničarski pokreti i pojedinci u Hrvatskoj. Ljeto je u pravilu vrijeme za političke marginalce, kad se najveći igrači pokupe na godišnje odmore, začahure u državne vile i ostave nas malo na miru, a ovo ljeto afirmiralo je još jednom desničare kao ultimativne marginalce. Koji kad ne proždiru druge, proždiru sami sebe. Politička desnica ovoga je ljeta dominirala medijima, ali iz svih krivih razloga. Domovinski pokret na čelu s Miroslavom Škorom pozabijao je gotovo sve čavle u lijes svoje političke budućnosti, u međusobnom ratu koji je istodobno bio sudbonosan i tragikomičan. Uzvišen, a opet prizeman. Užasno ozbiljan, a opet ridikulozan. Do toga da je Miroslav Škoro, u naletu osvetoljubivosti, spočitnuo Igoru Peternelu da ga mora učiti kako da se prekriži. A onda se i sam, onako religijski nastrojen, branio od optužbi da je iz stranke izvlačio novac, trošio lovu na “blisku suradnicu” i prodavao stranci svoje stare CD-ove.