Posebni izvjestitelj talijanskog dnevnika La Stampe, 62-godišnji Domenico Quirico vratio se iz zatočeništva u Siriji u Italiju u noći na ponedjeljak. U Siriji je proveo 152 dana u zatočeništvu. Njegovo potresno svjedočanstvo, u kojem opisuje da su otmičari prema njemu postupali kao prema životinji, objavljeno je u La Stampi na četiri stranice. 

Quirico i  belgijski nastavnik Pierre Piccinin, njegov kolega u zatočeništvu, ušli su u Siriju 6. travnja uz pristanak Slobodne sirijske vojske, no oteti su blizu libanonske granice, kod Kusaira koji je tada bio pod opsadom libanonskog pokreta Hezbolah, saveznika režima sirijskog predsjednika Bašara al-Asada. 

'Zapad je zakasnio s intervencijom'

Otmičari su ih odveli u neku kuću i premlatili ih. Njihovi otmičari bili su članovi skupine Al Faruk s kojom Zapad pregovara, no to je zapravo, kako tvrdi Quirico, zločinačka banda 'koja se pod plaštom islama i revolucije koristi ratom za otmicu zemljišta, imovine, ljudi i ucjenama da bi si napunila džepove'. Sličnu je ocjenu izrekao i belgijski nastavnik koji drži da je Zapad zakasnio s intervencijom jer nema više koga podržati u Siriji gdje su se namnožile islamističke skupine koje imaju potporu Zaljevskih zemalja.  

U 'užasnoj odiseji' po Siriji, Quirico i Piccinin pokušavali su bježati i bili su vraćani i opet premlaćivani. U lipnju su morali, pod pritiskom Hezbolaha, bježati zajedno sa stanovnicima Homsa, nekih 5.000 do 6.000 ljudi, 'muškaraca, žena, djece, invalida i staraca, svi su morali dvije noći zaredom pješačiti dvanaest sati'.  

Jedina milosrdna gesta: Dali su mi da nazovem obitelj

Tijekom tog egzodusa zamolio je mobitel Abu Amara, otmičara koji je bio zadužen za njih, kako bi se javio obitelji. Amar ga je odbio i još ga ismijao. Drugi vojnik Slobodne sirijske vojske, koji je bio ranjen u noge, pružio mu je svoj mobitel.

- Bila je to jedina milosrdna gesta u 152 dana - napisao je Quirico. 

- Čak i djeca i starci pokušavali su nam nanijeti zlo. Možda govorim previše etičkim jezikom, ali u Siriji sam vidio zemlju Zla - napisao je.  

Prema njemu i Piccininu postupali su 'kao prema životinjama, zatvarali u male prostorije, bacali ostatke hrane'. 

'Prislonili su mi glavu o zid, a cijev o sljepoočnicu...'

- Cijeli život nisam osjetio toliko svakodnevnog poniženja (...) bio sam kao vreća brašna koju se može izudarati nogama, ne i ubiti. U dva navrata otmičari su simulirali da će nas ubiti. Prislonili su mi glavu o zid, a cijev o sljepoočnicu. Trenuci su trajali kao vječnost i stidiš se (...) i zapravo si ogorčen i bijesan na vlastiti strah - napisao je Quirico.