Sjećam se njihovog smijeha, riječi i pokreta. Tako su brzo učili da je bilo zadovoljstvo raditi s njima. Voljela sam ih kao da su moja vlastita djeca, rekla je Jolanda Vecchietti (95) iz talijanskog Trenta.

Dok se prisjećala svog života u Prožuri na otoku Mljetu za vrijeme Drugog svjetskog rata, Jolanda nije mogla suspregnuti suze.

- Vjerujem da me se taj dio života toliko dojmio jer sam bila mlada, neiskusna i ranjiva. Došla sam s talijanskom vojskom u nepoznato mjesto, daleko od svojih i kretala sam od nule. Očekivala sam da će mi biti teško i da ću patiti, a onda me tamošnje stanovništvo prigrlilo na najljepši mogući način - s nostalgijom je rekla Jolanda.

U mjesnoj je školi u Prožuri predavala od kraja 1941. do sredine 1943. godine. Imala je oko 30 učenika. Obožavali su je, baš kao i njihove obitelji. Na dan kada je napuštala Hrvatsku obećala im je da njihova veza nikada neće puknuti. Obećanje je održala vrativši se na Mljet 1965. godine, a onda još jednom 1989. godine.

'Teško da još negdje postoji jedna takva učiteljica'

Danas teško hoda i nije se odvažila na još jedno putovanje u Hrvatsku. Zbog toga je svojim bivšim učenicima odlučila poslati posebnu blagdansku čestitku. Uz najbolje želje u Novoj godini, svatko je od njih dobio i 750 kn.

- Teško je zamisliti da bi mogla postojati negdje u svijetu još jedna takva učiteljica. Cijelo mjesto je u šoku otkako su stigla njezina pisma. Dirnula nas je u srce po ne znam koji put u životu - rekao je Jolandin bivši učenik Antun Marković.

 Jolanda je 2006. godine izdala knjigu Diario dalmata u kojoj je opisala svoj život na otoku Mljetu.