Iako su serijski ubojice uglavnom muškarci, postoje i slučajevi kada su grozne zločine činile i žene. U novom specijalu 'Žene ubojice' svaki drugi dan donosimo vam 12 priča o ženama monstrumima čiji su zločini zgrozili javnost i istražitelje.

Sestre Delfina i María de Jesús González, poznate kao Las Poquianchis, rođene su u siromašnoj obitelji u meksičkoj državi Guanajuato . One su od 1950. pa do sredine 1960. godine vodile bordel Rancho El Ángel , poznat i kao bordel iz pakla, u gradu San Francisco del Rincón . U poslu su im pomagale druge dvije sestre, Carmen i Maria Luisa.

Njihov otac, Isidro Torres bio je agresivan i autoritativan čovjek. Bio je lokalni policajac, koji je svoje nasilje često ispoljavao na poslu prekomjerno rabeći službene ovlasti. Tijekom jedne svađe, ubio je muškarca te skupio velik broj neprijatelja. Nakon toga obitelj se preselila u San Francisco del Rincón. Njegovu nezgodnu narav, nerijetko su na svojoj koži osjetile i kćeri. Kada bi se našminkale ili, po očevom mišljenju, neprikladno odjenule, on bi ih zatvorio u gradski zatvor da ih nauči lekciju.

Bojeći se da će zauvijek ostati siromašne, sestre su, kad su odrasle, otvorile bar. Iako im u početku nije donio bogatstvo, imale su dovoljno novca da prežive. Ubrzo su proširile posao, te otvorile niz bordela u okolnim mjestima i gradovima. Obilazile bi siromašna sela i mladim, zgodnima djevojkama nudile posao spremačica i konobarica . Naivne djevojke koje su se nadale boljem životu u velegradu nisu ni slutile da ih čeka posao prostitutki.

Nevine, najljepše djevojke, sestre su 'čuvale'  za lokalne glavešine debljih novčanika dok su ostale silovali, polijevali ledenom vodom i zastrašivale - sve kao dio inicijacije. Djevojke su bile pod strogim nadzorom sestara, nerijetko prisiljavane uzimati kokain i heroin.

Djevojke koje su jednom došle u "bordel iz pakla", nisu više nikad izašle iz njega. One koje bi zatrudnjele, bile bi pretučene i prisiljene da abortiraju. Fetuse bi sestre zakopale u dvorištu na svom imanju. Djevojke koje bi dobile neku spolnu bolest zatvarale u sobu, izgladnjivale do smrti ili bi natjerale druge djevojke da ih tuku. Ista sudbina zadesila je i one koje bi odbijale dalje raditi. Sestre bi ih redom ubijale, raskomadale i pokopale na posjedu , a ukoliko bi neki nesretni muškarac bio svjedokom toga, i on bi završio na isti način, prethodno opljačkan.

Prodajući alkohol i prostitutke vojnicima, vijećnicima, policajcima i ostalim mještanima, sestre  González  s vremenom su zaradile pravo bogatstvo.

U siječnju 1964. jedna od djevojaka uspjela je pobjeći iz bordela . Iako su sestre za njom poslale svoje pomoćnike, nisu je uspjeli pronaći. Catalina Ortega je, u pratnji majke, došla u policijsku postaju u Leonu te ispričala za 'bordel iz pakla'. Srećom, policajci nisu bili u dosluhu sa sestrama svodnicama i odmah su pokrenuli istragu. Pretražili su njihovo imanje i pronašli tijela 80 žena, 11 muškaraca i nekoliko fetusa. Ukupno - 91 žrtva.

Bijesni mještani bili su spremni linčovati sestre González , no tužitelj ih je smjestio u zatvor. Tijekom  mučnog suđenja, djevojke su optužile sestre da su ih prisiljavale na sotonizam, seksualne odnose sa životinjama i ubojstva. Svaka od sestara je dobila po 40 godina zatvorske kazne.

Delfina je umrla u zatvoru 1968. nakon što joj je na glavu pala kanta puna cementa. Carmen je oboljela od raka i umrla u zatvoru. Maria Luisa umrla je u zatvoru 1984. Maria de Jesus je odslužila kaznu i izašla na slobodu . Jedna legenda kaže da je u zatvoru upoznala muškarca s kojim se kasnije vjenčala te je živjela u izolaciji do svoje smrti, sredinom 1990-ih .