Branitelj Zoran Sekić (39) iz Novog Travnika u BiH u veljači ove godine autobusom je stigao u Zagreb. Želio je podići kredit u banci kojim je želio osigurati bolji život svojoj obitelj. Budući da ima hrvatsko državljanstvo on tu, u HPB-u prima i braniteljsku mirovinu. Sekićeva agonija počela je gubitkom svih dokumenata i bankovne kartice. Ne može do svoje mirovine, ali ni natrag kući. Više puta je pokušao riješiti problem u policiji, ali bez uspjeha. Bez novca i “identiteta” Sekić je utočište našao u napuštenom automobilu, koji mu je dom već osam mjeseci. Od nadležnih ne traži novac nego želi da mu izdaju potvrdu kojom bi u banci potvrdio identitet, podigao novac za izradu novih dokumenata i vratio se kući, gdje ga čekaju žena Ružica i dva sina. Sadašnji život, priča kroz plač, gori mu je od zatočeništva u logoru, gdje je proveo šest mjeseci. Kaže da je ondje barem imao krov nad glavom.
- Nemam izbora osim da se bacim pod vlak, ali žao mi je da me djeca vide u kovčegu. Dođe mi i da nekog ubijem jer bih u Remetincu spavao na toplom i imao obrok - priča Sekić. Prehranjuje se u pučkoj kuhinji i kod časnih sestara, vodu kojom se umije i opere noge prije spavanja donese s obližnje tržnice. Njegova žena Ružica trenutačno s djecom živi kod svoje majke u Travniku i nada se da će se Zoran uskoro vratiti kući.

KOSOR PONUDILA POMOĆ SEKIĆU
Čim su doznali za problem Zorana Sekića, reagiralo je Ministarstvo branitelja. U ponedjeljak su mu zakazali sastanak, a sve kako bi mu pomogli u rješavanju njegova problema. No do ponedjeljka Sekić će i dalje spavati u autu