Benkovac, maleni gradić skriven daleko od očiju javnosti, i dalje živi u sjeni Domovinskog rata, svjedok je burnih vremena koja su oblikovala njegov identitet. Iako godine prolaze, rane prošlosti još uvijek nisu sasvim zacijelile, ostavljajući svoj pečat na srcu grada.
POGLEDAJTE VIDEO:
Grad je poput knjige s nizom stranica koje pričaju priče iz prošlih vremena. U svakom koraku, fasade zgrada svjedoče o naporima zajednice da obnove grad iz temelja. Renovirane fasade postale su simbol otpora vremenu i podsjetnik na odlučnost lokalnog stanovništva da sačuva svoj identitet. Svaka obnovljena površina zgrada ima svoju priču - priču o opstanku, zajedništvu i želji za novim početkom.
Unatoč vanjskom sjaju obnovljenih zgrada, svaki stan u Benkovcu nosi svoju posebnu priču. Svaki prozor skriva sjećanja na prošla vremena, a svaki prag postao je svjedok života koji se odvijao unutar njegovih zidova. Obitelji su izgradile svoje domove, stvarale uspomene, a neki su, poput Marka Došlića (62), branitelja, ostali sami sjećanjima na hrabrost koja se jednom ovdje odvijala.
- Domovinski rat doveo me u Zadar, a bio sam i član 84. gardijske bojne HV "Termiti". Tamo 2003. napuštam vojsku. Život me je doveo u Benkovac u svojoj rodnoj Slavoniji nisam nikog imao – priča nam Marko.
Marko živi u izmučenom stanu od tek 15 kvadrata, prostoru koji je više nalik na zaboravljeni kutak nego na dom.
- Tako je kako je. Sam sam ovdje, živim dan za dan. Što da kažem stan je u vlasništvu države imam tu i papire gdje sam dobio dozvolu od države da ga koristim. No, evo vidite i sami – priča nam Marko i dalje sa smiješkom na licu unatoč teškom životu.
Otužna stvarnost Markova života ispisana je na zidovima njegova malenog carstva - ispucala boja priča priču o vremenu koje prolazi, vlaga na sve strane odaje borbu s nepravdom koja je napala čak i najosnovnije uvjete života. Stan, obasjan samo sivom svjetlošću s prozora, nema struju, ostavljajući Marka u mraku doslovno i simbolički.
Ja radim kad mogu, kad nešto uskoči, a na mjesec preživljavam sa 160 eura. To je kao neka 'vojnička opskrbnina'. Sad sam predao i neke zahtjeve da dobijem barem neko povećanje, ali tko zna što će biti od toga – kaže nam Marko te dodaje kako iza njega stoji dvanaest godina vojske i dvije i pol godine rata.
POGLEDAJTE VIDEO:
No, usred svih tih nevolja, Marko ne prolijeva suze samosažaljenja. Njegova hrabrost se ne gasi ni u najtežim trenucima. Bez struje, s vlagom koja prožima njegov mali prostor, on ne jada se. Umjesto toga, s ponosom ističe kako mu je i to dovoljno - barem ima krov nad glavom.
Posljednjih 27 godina živi u Benkovcu, 'dan za dan' kako kaže. Uz sve životne nedaće nedavno je imao i zdravstvenih problema.
- Imao sam i operaciju ruke, a prošle godine završio sam i u bolnici. Napala me je neka bakterija pa su mi poslali račun za liječenje od 1800 eura. Sad su mi opet poslali neku opomenu – priča nam Marko.
Ovaj mali, derutni prostor ne čini samo Markov dom; on je živući simbol zaborava i nepravde. Sve u njemu, od pukotina na zidovima do stvari razbacanih na sve strane, odražava teret heroja koji se bori sa sustavom koji ga je napustio.