- Moj tata Ivan Senčić napokon ide kući. Otišao je u Vukovar kao dobrovoljac, trebao je ostati tamo tjedan dana, a vraća se kući nakon 35 godina. Hvala svima što su nastavili, i nastavljaju tražiti. Moja  obitelj napokon ima mir,  ali ima ih još toliko koje ga nemaju, zato vas molim - nastavite tragati i za ostalima, emotivno je, na rubu suza, pred kamerama danas kazala Martina Senčić Kasvel, kći branitelja koji je kao 27-godišnjak nasilno kao ranjenik 1991. odveden iz vukovarske bolnice. Ekshumiran je iz pojedinačne grobnice na Ovčari prošle godine, i identificiran. Njegovoj Martini bilo je samo deset mjeseci kad je nestao. 

Jedan je od devet žrtava Domovinskog rata, dosad vođenih kao nestali, čija je identifikacija danas potvrđena na Zavodu za sudsku medicinu i kriminalistiku Medicinskog fakulteta u Zagrebu. Sedam žrtava je ekshumirano ranije, još 90-ih, no njihov je identitet bio dosad nepoznat, a dvije su žrtve pronađene lani u studenom, i identificirane na Zavodu. 

Sad barem imaju grob

Jedna po jedna, obitelji su ulazile u dvoranu kako bi potvrdile, ili odbile nalaz identifikacije. Sinovi, kćeri, supruge, roditelji, nećaci...Na licima im ista, golema tuga, bol nošena trideset i pet godina.

- Ja sam Zlatko Boni, sin branitelja Stjepana Bonija, i zahvaljujem svima koji su sudjelovali u pronalasku mog tate nakon 35 godina. Bilo je  puno pokušaja, izgubili smo već svu nadu, drago mi je da je sve riješeno, kazao je sin branitelja, koji je nestao 20. studenog 1991. prilikom borbe u Starom Selešu u općini Antunovac u Osječko- baranjskoj županiji. Ekshumiran je lani u studenom iz pojedinačne grobnice. 

- Njegova sestra i mama više nisu tu, preminule su. Nitko za taj zločin nije odgovarao niti će, s čim smo se pomirili. Tatini su ostaci pronađeni u neposrednoj blizini Antunovca, blizu mjesta njegovog ranjavanja. Iz svjedočanstava njegovih suboraca znamo da je polje u kojem je ranjen vjerojatno napustio živ, rekao je sin Zlatko. Krenule su suze, nije mogao nastaviti. Bilo mu je pet, a bratu četiri godine kad su ostali bez oca.

Roberta Herceg je došla potvrditi identifikaciju svoje pratete Ljubice Čonda koja je kao 80-godišnjakinja stradala u jesen 1991., u podrumu obiteljske kuće tijekom napada na Vukovar. Ekshumirana je 1998. na Novom groblju u Vukovaru. 

- U petak sam pozvana da dođem danas ovamo na identifikaciju. Prateta je živjela u Vukovaru kod Vodotornja, znamo kako je stradala jer je njena preživjela susjeda mojoj mami poslala pismo i sve opisala što se dogodilo, ali dosad nismo uspjeli pronaći i identificirati njene ostatke, kazala je Herceg.

- Pomiješan je osjećaj tuge danas, i olakšanja, jer napokon njene posmrtne ostatke možemo smjestiti u grob, imati mjesto gdje joj možemo doći zapaliti svijeću, dodala je.

Uz uvjet anonimnosti, jer dio obitelji nije želio pred kameru, jedan je gospodin, sin žrtve u Baćinu, rekao kako oca traži od 1991. Nakon Ovčare, Baćin je najveća masovna grobnica Domovinskog rata.  

- Život me previše šibao, a onda ovo, konačan udarac. Tražio sam ga preko Crvenog križa, na sto načina, sad je ovo došlo kao još jedan šok. Kosti su tu, ali moje nepovjerenje i dalje postoji - nedostaje živa riječ, živo svjedočanstvo, nedostaje, prije svega, sudski postupak, kazao je muškarac. 

Sedmero ranije ekshumiranih

Identifikaciji je prisustvovao Tomo Medved, potpredsjednik Vlade i ministar hrvatskih branitelja. 

- Identificirali smo danas devet žrtava Domovinskog rata - pet civila i četiri branitelja, svi su nestali od rujna do studenog 1991. Među njima su i stariji civili odvedeni iz domova, i branitelji stradali u borbi, ili ubijeni nakon zarobljavanja. Najmlađa žrtva je imala 27 godina, a najstarija 80, rođena 1911. Posmrtni ostaci identificirani su u čak tri županije: u Sisačko-moslavačkoj pet žrtava, u Vukovarsko-srijemskoj tri i jedna u Osječko-baranjskoj, rekao je Medved. Od devet žrtava, sedam ih je, dodao je, identificirano u postupku revizije dosad neidentificiranih posmrtnih ostataka, a dvije osobe su ekshumirane u studenom prošle godine iz pojedinačnih grobnica. 

Jedan od branitelja je i Zvonimir MIljak, kao 41-godišnjak također nasilno odveden iz vukovarske bolnice kao ranjenik. Ekshumiran je iz masovne grobice Grabovo na Ovčari, a identificiran u postupku revizije dosad neidentificiranih posmrntih ostataka, rekao je Medved. Ranije je već identificiran i njegov i brat Jakov.

- Tri hrvatska državljana, od kojih jedan branitelj i dvije civilne osobe, nestali su početkom listopada 1991. u Novom Selu Glinskom u Sisačko-moslavačkoj županiji, a ekshumirani 1996. iz masovne gobnice u istom mjestu, naveo je Medved ostale žrtve uz uvjet njihove anonimnosti. 

Danas su identifiirani i ostaci Stjepana Lončara i Antuna Ordanića, civila nasilno  odvedenih u jesen 1991. iz domova u Baćinu u Sisačko-moslavačkoj županiji. Pronađeni su u masovnoj grobnici pored Jasenovca.  Ranije je iz iste grobnice identificirana i Stjepanova supruga Kata Lončar. 

- Posebnu zahvalu upućujem i udrugama koje okupljaju obitelji zatočenih i nestalih hrvatskih branitelja, stručnjacima na terenu i u laboratoriju koji nam pomažu u pronalasku i identificiranju žrtava. Uputio bih poziv svima koji imaju saznanja o mogućim mjestima ukopa drugih žrtava da nam s povjerenjem daju te informacije, kazao je Medved. Dosad je pretraženo više od milijun kvadrata,i dalje se traga za 1.731 osobom nestalom u Domovinskom ratu. 

- Ovaj tjedan imamo još jednu identifikaciju na koju su pozvane obitelji koje žive u Srbiji, a bližnji članovi su državljani Hrvatske, najavio je ministar.

-  Pronalazak nestalih nije zatvoreno poglavlje već trajna obaveza Republike Hrvatske. Prošlo je 35 godina, vrijeme je učinilo svoje, svjedoci su stari, tragovi brisani, tijela premiještana, dokumentacija uništavana, ali nismo usporili niti ćemo stati. Iza svake identifikacije su ljudi koji ulažu goleme napore. Za ovih devet obitelji današnji je dan donio prestanak neizvjesnosti, suočavanje s istinom i činjenicama. Vratili su svoj identitet, imaju pravo na grob, a obitelji pravo na mir, zaključio je Medved.