Presuda Ivi Sanaderu u slučaju Planinska vrlo vjerojatno ne bi bila moguća bez mogućnosti Državnoga odvjetništva da direktno sklapa nagodbe s okrivljenicima, ističe Jutarnji list u broju od petka.
Slučaj bivšega ministra poljoprivrede, šumarstva i vodnoga gospodarstva Petra Čobankovića, koji je u zamjenu za "guljenje krumpira" dao jedan od ključnih iskaza u slučaju Planinska, često se nalazio pod udarom javnosti zbog minorne kazne, no javnost je često zanemarivala činjenicu da se ozbiljni slučajevi protiv organiziranoga kriminala i korupcije svugdje u svijetu vrlo teško rješavaju bez insajdera, odnosno pokajnika, navodi dnevnik.
Izmjene Zakona o kaznenom postupku iz 2008. godine prvi put su Državnom odvjetništvu dale mogućnost da se direktno nagađa s okrivljenicima, odnosno ograničile sud samo na potvrđivanje već ranije dogovorene sankcije. Uz uvođenje instrumenta parcijalnoga imuniteta, tzv. oprosnice, novi ZKP donio je i dogovaranje nagodbi možda najvažniji alat kojim je Državno odvjetništvo, barem jedno vrijeme, vrlo uspješno otvaralo velike antikorupcijske slučajeve, podsjeća Jutarnji.
U međuvremenu su, dodaju, oba instrumenta u izmjenama zakona doživjela svoja ograničenja. Npr. nagodba za određena kaznena djela, ona protiv života i tijela, dakle silovanje, ubojstvo i slično, više se nije mogla sklopiti između tužitelja i okrivljenika bez pristanka žrtve, odnosno njezine obitelji.
No, premda su takve izmjene u korist žrtava bile dobrodošle, u zadnje vrijeme se sve otvorenije govori o tome da bi se iz zakona u najnovijim izmjenama institut nagodbe mogao potpuno izbaciti. Time bi Državno odvjetništvo izgubilo važan, ako ne i ključan, alat u bilo kakvom velikom antikorupcijskom slučaju, ističe Jutarnji.
Podsjećaju da je posljednji veliki sudar koncepcija koje podržavaju nagodbu i onih koje joj se suprotstavljaju dogodio na pripremnom ročištu u slučaju protiv bivše sisačko-moslavačka županice Marine Lovrić-Merzel. Tada je sudac Ivan Turudić dva puta otvoreno prkosio nagodbi koju je Uskok sklopio s tajkunom Željkom Žužićem tvrdeći da mu je Uskok dao preblagu kaznu. Turudić je također tumačio da sudac ima pravo intervenirati u visinu kazne ako smatra da je ona neprikladna. Uskok je svoju poziciju dva puta branio i obranio smatrajući da je Žužićev iskaz ključan za dokazivanje da je Lovrić-Merzel primila mito, a Vrhovni sud je Uskoku dao za pravo.
Osnovni problem s nagodbama i lažni dojam koji se stvara u javnosti jeste da one predstavljaju oprost od kazne za okrivljenike te da društvo nema nikakvih benefita od njih, zaključuje Jutarnji list.