Dok sam s mamom Patricijom i bratom Markom (11) gledao televiziju, na vrata je uletio unezvjereni Damir Voškion. Pitao je za tatu. 'Gdje je’, ponavljao je. Tražio ga je po cijelom stanu. Pogledao sam ga u oči. Lice mu je bilo izobličeno. Kad se uvjerio da tate nema, bez riječi je izletio. U tom trenu nisam shvaćao koliko sam blizu smrti..., ispričao je Ivan Čosić (19), mladić čiji je otac Željko bio šesta žrtva na Voškionovom popisu.
Kad se uvjerio da tate nema, bez riječi je izletio na ulicu. Kad sam čuo što je luđak napravio svojoj obitelji samo nekoliko ulica dalje, prestravio sam se. Noge su mi se oduzele. Sav sam se tresao, ispričao je i nakon četiri dana prestravljeni Ivan, tek sada svjestan u kakvoj je opasnosti bila njegova obitelj.
- Budite sretni da ste živi. Od danas svi možete slaviti drugi rođendan - rekao nam je policajac, pojasnivši da je moj tata Željko bio na listi ubojice Damira Voškiona.
- Kad sam čuo što je učinio svojoj obitelji i kako ih je svirepo pobio, vjerujem da bi ubio i mog oca. Sva sreća da nije bio kod kuće i da je, očito, u jednom trenu u razgovoru sa mnom odustao od svoga krvavog pohoda. Moj otac i Damir su uvijek bili dobri i nisu se nikad svađali. Međutim, po načinu kako me gledao shvaćam da je Damir bio u takvom stanju da bi ubio svakoga koga poznaje - priča Ivan. Jedna od Čosićevih susjeda, 73-godišnja Milka Maratović kaže da nakon masakra u svom kvartu više ne spava mirno, tim više što živi sama.
- Sad sam i ja u strahu. Znam da je Željko bio na popisu. Voškiona znam iz viđenja. Djelovao mi je normalno - izjadala se starica Milka.