Kad sam pronašao prvo stablo u Savi, nisam ni znao o čemu se radi, počeo sam čitati literaturu, tražiti podatke na internetu, koji nije obilovao podacima.
POGLEDAJTE VIDEO:
Rekao nam je to Hrvoje Benković (38). Ovaj drvoprerađivač iz Orašja već 20 godina vadi davno potopljene trupce hrasta lužnjaka iz Save koji su vrlo vrijedni. Zovu ih čak i “crno zlato” Save. Riječ je o abonosu, crnom hrastu, kojim su tisućama godina obilovale šume u Posavini. Gorostasi su pokleknuli pod valovima pitome, ali često goropadne rijeke. Padali su, prekrili bi ih mulj, pijesak i šljunak. Pod debelim naslagama, bez kisika, debla su ispirali minerali iz vode, mijenjajući im boju od svijetle, smeđe, ljubičaste do potpuno crne, a sve one ovise o tome koliko su stabla provela u takvim uvjetima. Prije dvadesetak godina abonos je pronašao Benkovića i on voli reći da mu je od tada to glavni posao u životu. Stručnjaci koji su utvrđivali starost pojedinih primjeraka trupaca koje im je donio, između ostalog i stručnjaci s Instituta “Ruđer Bošković” u Zagrebu, rekli su mu da je otkrio pravo blago. Naime, trupac abonosa može doseći cijenu i do 100.000 kuna.
- Po godovima na presjecima može se iščitati u kakvim je klimatskim uvjetima rastao, a metodom ispitivanja ugljika u drvetu moguće je odrediti koliko dugo je ležao ispod mulja i pijeska. Svaki put kad moji ronioci uz pomoć specijalnih balona punjenih zrakom izvlače gorostase, u svima nama vlada posebno uzbuđenje. Najstarije stablo koje sam izvadio bilo je staro 8290 godina, a najveće promjera 1,6 metara. U deblu je bilo 24 kubičnih metara kvalitetne drvne mase - kaže Hrvoje dodajući kako se na temelju mirisa piljevine koja se dobije presijecanjem trupaca također može dobiti približna starost.
– Sva stabla hrasta stara između 1000 i 1200 godina u piljevini još imaju miris tanina - pojasnio je Benković. Abonos pronađen u županjskoj i oraškoj Posavini dovlače do mosta preko Save. Tu miruju dok se ne organizira njihovo vađenje. Ibrahim Okić Baja je desna ruka Hrvoju Benkoviću. Ženka vučjaka po imenu Cura je 24 sata na obali Save, ima svoju kućicu i čuva trupce. Trupce potom nose u skladište na sušenje. Hrvoje odlučuje hoće li se od njih rezati daske ili će ići za furnir.
- U zadnje vrijeme više vozim u Sloveniju, u kojoj se ljušti furnir koji ima dobru cijenu u Italiji. Žao mi je što se u Hrvatskoj ne radi namještaj od abonosa, mogli bismo biti glavni proizvođači - zaključio je drvoprerađivač iz Orašja i otkrio da je zadnje što je našao greda iz bakrenog doba obrađena ljudskom rukom.
- Iz vremena je kad je zemljom hodao Isus - vjeruje Benković.
Otporni su na sve nametnike
Svako drvo je prirodno zaštićeno i u njega ne može ući nikakav nametnik. Mora se jedino sušiti u posebnom skladištu jer može popucati ako naglo upije kisik.
POGLEDAJTE VIDEO SERIJAL 'ZENZACIJA' S IVANOM ŠARIĆEM: