Ništa se ne može mjeriti sa srećom koju Vukovarac Aleksandar Mirko Klajić (12) osjeća kad ide u Glazbenu školu. Tri puta tjedno, već godinu dana, ide na sate klavira i solfeggia kod učiteljice Renate Somrak, koja ne skriva da bi Aleksandar mogao biti budući klavirski virtuoz. To ne bi bilo neobično da Aleksandar nije dijete s posebnim potrebama s dijagnosticiranim DiGeorgeovim sindromom. Djelomično je autističan, ima mentalnu retardaciju, srčanu manu i probleme sa štitnjačom. Također je i neverbalan zbog nerazvijenoga govornog aparata, ali ima apsolutni sluh.

POGLEDAJTE VIDEO:

Vaš internet preglednik ne podržava HTML5 video Video: KanalRi

- Aleksandar je otkrio klavir preko sestre koja je također išla u glazbenu školu. On je hiperaktivno dijete. Sam je s tri godine naučio slova i brojeve. Dok je bio beba, otkrila sam da ga smiruje klasična glazba. Obožava ići na koncerte i opere - kaže mama Dijana, kojoj je sin pokazivao na internetu slike klavira i škole dajući joj do znanja da i on želi ići u glazbenu školu, a ona mu je ispunila želju. Osim Aleksandra, mama Dijana ima i kćer (18) s cerebralnom paralizom i jednu zdravu kćer.

- Bilo mi je teško otkriti da je i Aleksandar bolesno dijete. S dvije godine otkrili su mu DiGeorgeov sindrom, ali sam od početka osjećala da nešto nije u redu jer nije mogao plakati. I danas ispušta tek glasove iz kojih prepoznajem riječi koje želi reći - kaže Dijana dodajući kako Aleksandar ide i na folklor. Pohađa školu Josipa Matoša za osobe s poteškoćama i uspješan je u svim predmetima koje uči.

- Ima silnu energiju koju usmjeravamo onako kako nam on sugerira jer tako vidimo napredak. Puno toga može sam, ali više toga ne može pa stalno treba pomoć. Nikad neće moći biti samostalan, a ja bih voljela da ostvari neku kvalitetu života - kaže mama, kojoj u svakodnevici pomažu prijatelji i susjedi, koji dođu pričuvati djecu dok ona skoči u svoju cvjećarnicu odraditi narudžbe. Njen suprug već godinama radi u Švicarskoj jer joj se financijski teško brinuti o invalidnoj djeci.

Ima apsolutni sluh

Učiteljica klavira i solfeggia Renata Somrak, do sada nije imala učenika s apsolutnim sluhom.

- On bi bez pogreške odsvirao melodiju koju bih otpjevala. To je rijetkost. Zbog poteškoća govornog aparata nije mogao pjevušiti, ali smo sustavno to razvijali i sad je naučio pravilno intonirati, pjevati sa sestrom kod kuće. Sad već pjevuši po notama koje je isto naučio. Čak i piše glazbene diktate. Njegova logopedica mi je dala savjete kakve vježbe raditi i nadam se da će ga to potaknuti da počne i govoriti - kaže Somrak dodajući kako sviranje klavira pomaže razvoju njegovih mentalnih i kognitivnih sposobnosti, produljuje mu pažnju, a djeluje na njega i terapeutski. Iako voli sjediti za klavirom, Aleksandar povremeno mora ustati i prošetati po drugim učionicama.

- Njemu se na licu vidi sreća dok svira. U početku je bio euforičan svaki put kad bi dolazio, skakao bi i tresao se od sreće. Nisi ga mogao istjerati iz škole, plakao bi kad bi mama došla po njega. Sad je mirniji jer zna da će opet doći - kaže Somrak.