Izgledaju slatko i bucmasto . Dok grickaju stablo, obično sjede i ne daju se smetati. Na zemlji se gegaju kao guske, no u vodi im nema premca. Kad zamahnu repom, lako nestanu i prerone i po 30 metara.
Ispričao je to Drago Horvat , predsjednik Športsko ribolovne udruge Ođenica, koja se brine o Virovitičkim ribnjacima . Taj kompleks, koji čine 12 jezera i močvara podno Bilogore, dobroćudni glodavci su naselili prije pet godina .
POGLEDAJTE VIDEO: Dabrovi u Virovitici
Ribiči vjeruju da su ondje došli iz rijeke Ilove, iako vodeći stručnjak za dabrove sa Šumarskog fakulteta, Marijan Grubešić , misli da se radi o obiteljima koje su stigle iz Legrada . Čista voda, obilje hrane i manjak grabežljivaca postali su im idealan dom. Iako ih nikad službeno nisu prebrojili, ribiči kažu da ih ondje ima oko 30 . Kao dokaz su nam pokazali brojne oglodane mladice stabala. Njih dabrovi koriste kako bi sagradili gnijezda i brane.
- Iako neki tako misle, oni nam ne rade nikakvu štetu . Ljudi ne bi mogli tako dobro održavati rubove ribnjaka kako to oni rade. Iako se zbog njihova hodanja uruši zemlja među ribnjacima, mi to sve lako popravimo - kaže Drago.
Gotovo svakodnevno se susreće s dabrovima dok uživa u prirodi. Kaže da nisu agresivni ni previše plašljivi, no kad dobiju mlade, majke im ne dopuštaju da se imalo približe.
- Ako nas ugleda, stane na dvije noge, raširi ruke i lupa svojim repom o tlo. Ako ih čovjek ne vidi, ta buka može uplašiti - kaže Drago. Dodaje da su dabrovi “protjerali” vidre koje su im napadale mlade . Neki su i migrirali prema Dravi, koja sad doslovno vrvi ovim glodavcima.
Inače, 20. travnja bit će 20 godina kako je dabar vraćen u Hrvatsku. Lijepu našu prihvatili su odlično.
- Projekt vraćanja je uspješniji nego što smo mislili . Zasad ih ima oko 2500 te su se proširili i na BiH, Mađarsku, Sloveniju te Austriju - kaže nam Grubešić.