Zadovoljno je djelovao USKOK-ov tužitelj Sven Mišković nakon obavljenog ispitivanja 'Pripuzove skupine', dok se čekala odluka istražnog suca o određivanju pritvora za troje osumnjičenih: u rukama ima naime pristojan broj dokaza, od izjava svjedoka preko nematerijalne dokumentacije do onog najvažnijeg, komunikacije snimljene pod tajnim mjerama nadzora cijele skupine!
Zoran Pripuz (63) iz Ričica kod Imotskog, ali s prebivalištem na Pantovčaku, u cijeloj ovoj kriminalnoj skupini – makar se među pravnim stručnjacima odmah pronijela teza kako je ovo 'preslab' slučaj za USKOK, da bi DORH-u trebali pripasti ovakvi predmeti kad bi ih ozbiljnije shvaćali – tek je četvrti po redu osumnjičeni. A kazneno djelo koje im se stavlja na teret je zlouporaba položaja i ovlasti te poticanje na to nedjelo.
Jer je prva na listi osumnjičenih Neda Livljanić, bivša voditeljica Odsjeka za obrtništvo i turizam Upravnog odjela za gospodarstvo, turizam, poljoprivredu i ruralni razvoj i EU fondove Šibensko-kninske županije. Dok je njenu funkciju na kojoj je u posljednje dvije-tri godine počinila nedjela prema USKOK-u teško izgovoriti, napisati, a kamoli zapamtiti, to je puno lakše s njenom obranom: pred tužiteljem se branila šutnjom.
Ostali okrivljenici su bili nešto otvorenijeg pristupa. Tako je Boris Kulušić iznio svoju obranu, koja se također može značajno skratiti, on o ničemu nema pojma. Problem je naime ispao kod svih, o tome se već pisalo naširoko proteklih dana, s dozvolama za kampove na području Murtera. Nisu imali uvjete za tu djelatnost, no ipak su radili jer im je Livljanić to omogućila svojim, odnosno županijskim potpisom i pečatom. Uglavnom, Kulušić ne zna ništa, on je dao Dariju Filipiju, koji je sve rješavao...
A Filipi je, prema vlastitim riječima, bio prisutan kad je Livljanić obavila pregled i zaključila da kamp zadovoljava minimalne tehničke uvjete, no o svemu da je obavještavao Kulušića koji je uostalom sam išao na Županiju predati dokumentaciju.
Pripuz je, što se tiče njegovog kampa, bio kratak. Kupio je veći broj parcela na Murteru, planirao je napraviti kamp, a kako Eduard Maržić zna sve o tome jer je vlasnik najvećeg kampa u Hrvatskoj, nabavio je njegov broj pa su se našli na piću u jednom hotelu, izjavio je pred tužiteljem.
Maržić mu je rekao da skupi sve papire i preda mu ih, a kad ih je pregledao, rekao je 'da to može proći'... Uglavnom, sve je rješavao Maržić, osumnjičeni Pripuz nikad nije vidio niti je komunicirao s Livljanić, a na koncu je dobio sve papire za kamp, čak je dobio dozvolu i od načelnika Murtera Tonija Turčinova, pohvalio se Pripuz.
Što se tiče petookrivljenog Maržića, njegova obrana se donekle razlikuje od Pripuzovog sjećanja – prema njegovim tvrdnjama, Pripuz je znao da je on u ljubavnoj vezi s Nedom Livljanić kod koje je njegov predmet, dozvola za kamp, pa ga je pozvao na ručak u jednom hotelu kako bi ga pitao može li mu pomoći. Naravno, Maržić tvrdi kako je pričao s partnericom Livljanić te joj je rekao 'da pomogne Pripuzu i ako su svi papiri uredni da mu izda rješenje za kamp, a ako nisu, neka ništa ne radi'... No, prema USKOK-u, nitko od okrivljenih nije imao urednu dokumentaciju, a ipak su dobili dozvole.