Dnevnik Renie Spiegel, djevojčice iz Poljske koja je poginula u holokaustu, objavljen je nakon punih 70 godina. Knjiga je izašla pod naslovom “Renijin dnevnik: Život mlade djevojke u sjeni holokausta”, piše JPost.
Djevojka je živjela u Pryemyslu, gradu na jugu Poljske, koji je bio pod okupacijom. Njen dnevnik ima preko 700 stranica. Počela ga je pisati kad je imala 14 godina. Dnevnik počinje na dan kad je počeo Drugi svjetski rat te opisuje razarnja i bombe koje padaju na rodni grad. Prate ga nestanak drugih židovskih obitelji iz mjesta i formiranje geta u koji su vlasti tjerale preostale Židove.
- Škola je davno završila, školski praznici su skoro gotovi. Bila sam u posjetu teti u unutrašnjosti, otišla vidjeti mamu u Varšavi i sad sam se vratila. Ali ti ne znaš ništa od toga. Ti si tu ležao, ostavljen sam sa mojim mislima, ti čak ne znaš da imamo tajnu mobilizaciju, ne znaš da su Rusi potpisali mir s Nijemcima. Ne znaš da ljudi gomilaju i skladište hranu, da su svi pod uzbunom, čekaju na... rat - piše Renie.
- Gdje god da pogledam, krvoproliće. Strašno. Ubojstva. Svemogući Bože, koliko sam te puta ponizno molila, pomozi nam, spasi nas! Gospodine Bože, daj nam da živimo, preklinjem te, želim živjeti! Doživjela sam toliko malo od života. Ne želim umrijeti. Bojim se smrti. To je sve tako glupo, tako sitno, nevažno, malo. Danas se brinem o tome jesam li ružna, sutra možda više neću misliti uopće - samo je jedan od mučnih citata.
- Čula sam zveckanje ključeva, otvaranje vrata. Ušli su. Još sam čekala. Onda su izašli, odvodeći ljude sa sobom, djecu, stare ljude... Cijela noć bila je strašna. Nisam mogla dočekati zoru - zapisala je 6. srpnja 1940., opisujući kako su Rusi natjerali Židove iz mjesta na okupljanje i prozivku.
- Zapamti ovaj dan, zapamti ga dobro. Pričat ćeš generacijama koje dolaze. Danas od 8 sati zatvoreni smo u geto. Sad živim ovdje. Svijet je odvojen od mene, a ja sam odvojena od svijeta - pisala je Renia.
Renia i njena sestra razdvojene su od majke koja je tijekom rata bila na njemačkoj strani. Svaki dnevnički zapis završava s 'Bog i Bulus (nadimak za majku) će me spasiti'. Osim pisanja o ratu, Renia je dnevnik ispunila i pjesmama te pričama o prvoj ljubavi, dječaku Zygmuntu Schwarzeru. Njih dvoje prvi put su se poljubili nekoliko sati prije nego što su nacisti stigli u Przemysl.
Ubili su je u srpnju 1942. nakon što su nacisti otkrili da se skriva na tavanu. Imala je tek 18 godina. Dnevnik je ostavila dečku koji je napisao strašne posljednje rečenice u dnevniku: 'Čujem tri pucnja! Tri izgubljena života... Sve što čujem su pucnjevii, pucnjevii!'
Schwarzer je čuvao dnevnik. On je kasnije deportian u Auschwitz. Preživio je i preselio se u SAD te je 1950. godine uspio vratiti dnevnik Renijinoj sestri Elizabethi i majci koje su tada živjele u New Yorku. Tek 2012. ga je Elizabethina kći Alexandra prevela na engleski.
- Bila sam znatiželjna oko svoje prošlosti i baštine te posebno te žene. Prevela sam ga da bi ga mogli pročitati ljudi diljem svijeta. Mojoj majci je to bilo previše bolno, ona ga nikad nije ni pročitala - rekla je Alexandra za CNN.
POGLEDAJTE VIDEO: