Dok se društvo i javnost strastveno bave umjetno stvorenim problemima na koje se ljudi nakače kao muhe na lijepak, stvarni život događa se u punom intenzitetu. A on se, dragi naši, bazično svodi na to da nas muzu uzduž i poprijeko dok se vi prevrćete po krevetu u besanoj noći jer vam mira ne daju svi akteri iz ‘45., a mozak vam opsesivno dijeli ljude na prave i krive te prebire po tuđim krvnim zrncima. Pa kad se sve zbroji i oduzme, prava je šteta, recimo, što nitko jednaku energiju nije uložio u komentiranje činjenice da nam od 1. siječnja one znamenke na brojilima obračunavaju skuplju struju. Ili da će nas HZZO, po novome, derati 180 eura godišnje po glavi za dopunsko zdravstveno osiguranje. Kad su si politički dužnosnici dizali plaće na državnoj i lokalnoj razini, i tad smo imali “važnijih” tema, glodali se oko kostura prošlosti kao da budućnost ne postoji.