Gospe, ima jedan čovjek što za srce mi se veza. Bili smo skupa, ali nas je rastavilo. Ako možeš, vrati mi ga, potreban je životu mome. Volim ga, Gospe, i prebolit ga nikako ne mogu, netko je zapisao 21. studenog 2004. na zidu crkvice Gospe od Sedam Žalosti na Marjanu.
To je samo jedna od stotina olovkom ispisanih poruka Gospi u crkvici koja se spominje još 1362. i koju resi izniman reljef Imagine Pietatis Beatae Virginis iz 1603. godine.
I najstariji Splićani pamte da su ljudi oduvijek po crkvici ispisivali molitve, a čim neka izblijedi, zamijeni je nova. Vjernici u porukama vape da stignu dobri liječnički nalazi, da se izmire posvađani u obitelji ili da se Hrvatska izdigne iz nedaća.
- Draga Gospe, daj da se udam za dobra čovika - zamolila je i Edita 1991., a već dugo stoji i natpis: “Dragi Bože, daj da oženim Anu i kupin novi motor”.
- Oduvijek su ispisivali želje na zidove, najviše đaci, vojnici i zaljubljeni. Onaj koji viruje, njemu se i ostvare. Na Marjanu je 38 crkvica. Neke su nestale, neke su urušene - rekao je jednom zgodom autor knjige “Crkvice Marjana” prof. Petrislav Petrić, koji je lani preminuo.
Godinama je Župni ured sv. Stjepana pod borovima, u koji spada crkvica, nastoji sanirati.
- U toliko je lošem stanju da bi je trebalo srušiti i sagraditi novu, a reljef treba poslati na restauraciju – rekao je fra Žarko Relota iz Župe sv. Stjepana pod borovima.