Sjećam se pacijenta za kojeg smo dva puta dobivali vijest da se za njega našlo donorsko srce, dva puta je spreman čekao na presađivanje i oba puta se na kraju ispostavilo da organ nije dovoljno kvalitetan za transplantaciju. No s trećim srcem je imao sreće, uspješno smo mu ga presadili i danas je zdrav i aktivan čovjek.
POGLEDAJTE VIDEO:
Govori nam to prim. dr. Daniel Unić, transplantacijski kardiokirurg u Kliničkoj bolnici Dubrava u Zagrebu. O liječniku i njegovu timu pisali smo na Uskrsni ponedjeljak, kad su spasili život mladiću (26) koji je bio na hitnoj međunarodnoj listi za transplantaciju i priključen na ECMO uređaj dobio je srce u posljednji tren. Dobro se oporavlja, a početkom ovog tjedna trebao bi biti prebačen s Intenzivne na redovni odjel, gdje će još neko vrijeme biti u izolaciji.
A kad su u pitanju primatelji srca, kao i transplantacije, utrka s vremenom i dramatične situacije za prim. dr. Unića su uobičajeni. Ne samo da pacijentima brzo istječe vrijeme i traje borba za život, već je i srce organ koji se mora transplantirati najbrže od svih drugih. Kad se eksplantira iz donora, srce u primatelju mora prokucati unutar četiri sata. U takvim situacijama prim. dr. Unić sudjeluje već 20 godina, a posljednjih šest samostalno obavlja presađivanja. Procjenjuje da su dosad u Centru presadili 200 srca. S obzirom na to da u bolnici, uz obavijest da se negdje našlo srce, dobiju ograničene podatke o organu, događa se da ekipa ode na eksplantaciju i da tek tamo ustanovi da srce nije dobro.
- Najviše pamtite mlade ljude koji čekaju na novi život. Sjećam se mladog čovjeka i oca male djece, koji je bio na hitnoj listi za novo srce i život mu se gasio. Onda je napokon došla obavijest da za njega postoji srce, no kada smo otišli po organ, također se ispostavilo da nije dovoljno kvalitetan i iskoristiv. Vratili smo se razočarani, probudili pacijenta koji je već bio u sali i anesteziran te i njemu priopćili lošu vijest. Bio je razočaran i izmučen, no onda smo dobili sretnu vijest jer se u sljedeća 24 sata našlo novo srce koje smo mu uspješno presadili i taj je čovjek danas dobro - priča nam.
Dodaje da svi u timu uvijek moraju biti u pripravnosti gdje god bili.
- Jednom je cijeli tim bio na svadbi kolege i usred slavlja smo svi morali hitno otići jer je došao poziv da stiže srce za transplantaciju. Sva sreća, mladoženja nije bio direktni član tima, pa je mogao ostati na vlastitoj svadbi - uz smijeh se prisjeća dr. Unić.