'Isuse, spasi nas!', izgovorila je časna sestra Jula Ivanišević i skočila kroz prozor koji je otvorila nekoliko trenutaka ranije. Istog trena slijedile su je i ostale sestre. Bacile su se kroz prozor kako bi izbjegle četničko silovanje. No visina nije bila velika i nisu na mjestu ostale mrtve. Bile su polomljene, ali žive. Četnici su u tom trenutku izletjeli iz kuće te ih izboli noževima dok su nepomično ležale na zaleđenom tlu. Zatim su ih odvukli do obale Drine i ostavili..
Dvije časne sestre bile su Hrvatice, dvije Slovenke i jedna Austrijanaka. Najmlađa je imala 29 godina, a najstarija 76.
Sestre je narod volio, pomagale su svima
Katoličke časne sestre Družbe kćeri Božje ljubavi imale su još prije Prvog svjetskog rata samostan Marijin dom s kapelicom Majke Divne na Palama iznad Sarajeva. Imale su i školu koju su uz katoličku, pohađala pravoslavna i muslimanska djeca. Škola je djelovala do stvaranja prve Jugoslavije kada je novi režim zabranio njezino djelovanje.
No časne sestre ostale su na Palama skrbeći za bolesne i siromašne, svima su činile samo dobro bez obzira na nacionalnost.
Za vrijeme rata, 1941., u samostanu je živjela poglavarica časna sestra Jula Ivanišević (48) te sestre Marija Berchmana Leidenix (76),Marija Krizina Bojanc (56), Marija Antonija Fabjan (34) i Marija Bernadeta Banja (29).
Pješačile po snijegu i ledu 65 kilometara
Četnici su 11. prosinca opkolili i opljačkali samostan, zarobili časne sestre i svećenika Franca Meška kojeg su nacisti s brojnim drugim svećenicima potjerali iz Slovenije. Samostan su nakon pljačke spalili. Krenuli su s njima preko Romanije u Goražde. Put dug 65 kilometara po snijegu i strašnoj hladnoći, na - 20 stupnjeva Celzijevih trajao je četiri dana.
Cijelo vrijeme su ih ispitivali i preslušavali, prijetili i vrijeđali ih. Kad su došli u Goražde smjestili su ih u vojarnu kralja Petra Karađorđevića kojom je tada zapovijedao major Jezdimir Dangić, zapovjednik svih četničkih jedinica u istočnoj Bosni.
Svećenika su naposljetku pustili, a časne sestre su zatvorili u jednu prostoriju želeći ih silovati.
Predvečer 15. prosinca u Goraždu, opijeni alkoholom i potocima krvi zaklanih koji su tekli Drinom ( u to vrijeme trajao je pokolj Hrvata i Muslimana Podrinja) četnici su došli u sobu te počeli nasrtati na njih trgajući im odjeću. One su, želeći sačuvati svoju čast i ne želeći prekršiti zavjet čistoće, skočile u smrt.
Smrznute leševe časnih sestara koji su plutali Drinom mještani su htjeli pokopati, ali četnici nisu dopustili. Posljednje počivalište nevinih časnih sestara, u narodu poznatih kao,Drinske mučenice, ostala je tako mutna rijeka Drina.
Od habita napravili četničku zastavu
Jedna od sestara, Austrijanka Berchmana Leidenix koja je tada imala 76 godina, uspjela je preživjeti taj 15. prosinac. Nju su putem do Goražda ostavili jer zbog iznemoglosti nije mogla nastaviti put. Samo osam dana kasnije, dva dana prije Božića i nju su četnici zaklali u Sjetlini.
Jednoj djevojci u selu su naredili da od njenog habita napravi četničku zastavu s mrtvačkom glavom.
U rujnu 2011. u dvorani Zetra u Sarajevu Drinske mučenice su proglašene blaženima. Beatifikaciju je predvodio papinski izaslanik i pročelnik kongregacije za proglašenje svetaca kardinal Angelo Amato.