U Zagrebu ovaj tjedan traje konferencija posvećena važnoj temi - jednakim uvjetima obrazovanja i života općenito za svu djecu u Europi. Riječ je o projektu “Europsko jamstvo za djecu” pokrenutom 2021. Visoki gosti i gošće razgovarali su o tome kako smanjiti dječje siromaštvo i socijalnu isključenost koji su golemi problem čak i u naprednoj Europi. Primjerice, u zadnjih sedam godina u EU se bilježi čak 18 milijuna djece, svako peto, u riziku od siromaštva i socijalne isključenosti. Ministar rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike RH Alen Ružić, istaknuo je kako se “stvarna vrijednost programa mjeri konkretnim promjenama u svakodnevnom životu djece”. Pa ipak, upravo su pod njegovim ministarstvom najveći problemi kad govorimo o najranjivijim skupinama, primjerice, besramno kašnjenje inkluzivnog dodatka, ograničavajuća inkluzivna kartica ili čekanje na bilo koji pregled i terapiju, uz bezočno mali dječji doplatak.

- Ova inicijativa djeci osigurava djelotvoran i besplatan pristup ključnim uslugama, poput ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja, zdravstvene skrbi, nutritivnih obroka i primjerenog stanovanja - izjavila je Katarina Ivanković Knežević, direktorica za socijalna prava i uključivanje u Europskoj komisiji. I to je načelno jako dobro i tome treba težiti.

No kako osigurati kvalitetan predškolski odgoj kad lokalne vlasti, kojima je to prepušteno, uprave postavljaju po političkoj liniji, a ne stručnosti? I ne smatraju da je taj predškolski odgoj važan dok ih ne stisne javnost ili neki zakonski propis? Nutritivni obroci? U Hrvatskoj dobar dio škola i dalje nema kuhinje. Na ključne usluge čeka se mjesecima, kvaliteta obrazovanja doslovce ovisi o tome u kojem se gradu ili kvartu živi, a troškovi bilo čega vezanog uz dobrobit djece odavno su pali na roditelje te su sve skuplji i nedostupniji. Stoga velike riječi nemaju nikakvo značenje ako politika nije pravi servis ljudima, a trenutačno nije.