Da imaju temelje za privatne tužbe te povrat ‘preplaćenog’ novca dužnicima su u studiji koju su napravili za Udrugu Franak potvrdili i ekonomisti Ivan Lovrinović i Drago Jakovčević još 2012. godine. Evo što su tada rekli za 24sata: 

- Stambeni krediti koje su odobravale banke, a bili su vezani za švicarski franak, odnosili su se na kupnju stanova u Hrvatskoj. Njihove cijene bile su izražene u kunama, pa nije bilo nikakve potrebe da se u kreditnim odnosima primjenjuje valutna klauzula. Vrijednost kredita mogla je biti ugrožena samo promjenom stope inflacije u Hrvatskoj i u tom slučaju je prihvatljiva jedino indeksna klauzula koja bi štitila kupovnu moć odobrenog iznosa kredita - naglašavaju stručnjaci. 

Ističu još nekoliko teza zbog kojih su građani s pravom ogorčeni i osjećaju da su ih “veliki igrači”, banke i država, prevarili.

- Niža kamatna stopa u odnosu na kredite vezane uz euro ili kredite u kunama iskorištena je u službenim promotivnim akcijama banaka. Tako su privlačili klijente. Mnogi dužnici navode i kako su ih bankari uvjeravali da su to najbolji i najsigurniji krediti, pa samim time i najpovoljniji. Neprihvatljivo je da su klijenti tako jednostrano ili nedovoljno informirani o mogućim negativnim posljedicama. Zato mogu tražiti raskide ugovora u kreditu - pišu u analizi Lovrinović i Jakovčević.

Banke se nisu zaduživale u francima

Smatraju da bi primjena valutne klauzule imala smisla da su se banke za te kredite na inozemnom tržištu zaduživale u švicarskim francima. 

- Pošto to nije bila praksa, vezivanje iznosa kredita uz tu valutu bilo je špekulativno ponašanje banaka. Za 1/3 kredita banke jesu koristile inozemne izvore, odnosno kredite svojih banaka majki iz inozemstva, no ti krediti bili su u eurima. Dakle, odobravale su kredite u ‘fiktivnim francima’- objašnjavaju. 

To je još 2012. godine potvrdio i Zoran Bohaček, predsjednik Hrvatske udruge banaka u HRT-ovoj emisiji “Paravan”, a onda još više potaknuo dužnike na borbu.

- Nisu to kockarski krediti nego poslovni rizik. Uvijek se morate pitati zašto vam netko nudi nešto povoljnije. Jesu li banke tjerale ljude u poslovnice?, pitao je te rekao kako nitko nije mogao znati da će tečaj toliko rasti. 

Ekonomisti i na to u studiji spremno odgovaraju. 

- Početkom financijske krize u svijetu 2007. i 2008. moglo se očekivati da će doći do  intervalutarnih poremećaja i da će špekulanti tražiti sigurnije utočište u nekoj valuti. Pošto su dolar i euro bili značajno izloženi tijekom krize, utočište je postao franak. Činjenica je da u bankama rade stručnjaci koji su obrazovani da predvide trendove, a klijenti nisu - kažu Lovrinović i Jakovčević.