Kad se predstavite migrantima u Grčkoj i Turskoj, uvijek morate nekoliko puta ponoviti odakle ste.
- Kroazija? Kroaša? Kroecija? Kroatija - pokušavaju ponoviti za nama.
Zvuči im poznato, nisu sigurni gdje su čuli za nju, ali ime im zvoni.
Neki se prisjete, neki odglume da znaju, a neki pokajnički slegnu ramenima.
Ovdje na Lezbosu u Grčkoj, gdje se gužvaju na tisuće u neljudskim uvjetima, možda je njih desetak s kojima smo razgovarali znalo za Hrvatsku. Nasmijali bi se kad bi im napokon sinulo o kojoj državi govorimo.
POGLEDAJTE VIDEO:
'Uuuu, Koasija, yes, Luka Modrić'
Ne znaju oni gotovo ništa o našoj Hrvatskoj, ali zato znaju za Luku Modrića.
- Uuuu, Kroasija, yes, Luka Modrić, yes, yes - pokazivali bi palac gore natucajući engleski.
Jedan od fanova Realova veznjaka je Farzad iz Afganistana. Ima 13 godina, blijede malje ispod nosa koje mu valjda predstavljaju brkove, modernu frizuricu, košulju od trapera zakopčanu do vrata i zavrnute rukave ispod kojih strši predimenzionirani ručni sportski sat. Šmeker. Upoznali smo ga u Moriji, u jednom od najvećih i najgorih migrantskih kampova Europe.
Nudio nam je mandarine
Stajao je frajerski naslonjen na štand s voćem i razgovarao sa starijim bratom.
- My friend, my friend! Come, have some! - pozvao nas je njegov brat nudeći nam mandarine.
Ferzad pita odakle smo na tečnom engleskom.
“From Croatia”, odgovaramo.
Obitelj mjesecima u Grčkoj
- Wow, Luka Modrić! On je odličan nogometaš - govori nam.
Farzad je simpatični pubertetlija i kao svi simpatični pubertetlije, ima onaj blago hvalisavi gard. Nastoji nas impresionirati.
- Hrvatska je na Balkanu, zar ne? Ja sam iz Kabula, ali doći ću do Njemačke. Tamo ću igrati nogomet, kao Modrić - samouvjeren je. Koliko je već tu?
- Sedam mjeseci. Došli smo brodom iz Turske. Ja i moja obitelj, ima nas šestero. Nas tri brata, sestra, majka i otac - priča nam kao što bi netko prepričavao udobno krstarenje.
Imaju ambicije u Europi
Istina je da su dolasci u prekrcanim gumenjacima pod okriljem noći iznimno opasan pothvat. Nedavno se pred obalama Lezbosa prevrnuo jedan takav čamac s ljudima. Dijete se utopilo. Osim nogometa, ima li kakav drugi plan za karijeru u Njemačkoj, pitamo ga.
- Želim učiti i otići na fakultet. I onda igrati nogomet - ne odustaje Farzad.
Nasmijan je, ambiciozan i tvrdoglav. Možda zbilja uspije u svojem naumu.
Sretno mu bilo. Trebat će mu.