Vijest da mi je najbolji prijatelj Toše poginuo doznao sam od medicinskog osoblja i nikada ga neću zaboraviti, kazao je vozač Touarega Georgij Georgijevski kojemu je ovo prvi istup u javnosti od nesreće. Georgijevski također tvrdi da nije zaspao za volanom, i sjeća se svakog detalja nesreće. On je na kućnoj njezi, a kaže kako je bol zbog gubitka njegova bliska prijatelja najteža, a gubitak Toše najveća kazna i gore ne može biti. Sa svim hrvatskim medijima je, navodno, odbio razgovarati.
- I fizički i psihički sam slomljen i loše se osjećam. Pod stalnim sam medicinskim nadzorom, dva puta na dan me posjećuju doktori, primam injekcije, anestetike i sredstva za smirenje. Posjetili su me i neurolog i neuropsihijatar. No psihička bol je preteška. Jednostavno, kako se mogu osjećati nakon svega što se dogodilo? Tošu sam poznavao 15 godina, posljednjih šest godina smo se intenzivno družili. Izgubio sam najboljeg prijatelja i brata. Bili smo jako bliski. Kad me je oslovljavao, nikad nisam bio njegov vozač ili tjelohranitelj. Zvao me bratom. Kad mi se javljao, pozdravljao me s: `Kako si brate?`. Rijetko je dozvoljavao da ga netko drugi vozi. Dolazio je kod mene doma, vjerovali smo jedan drugom. Izgubio sam brata - rekao je Georgijevski za list Večer.
Potvrdio je i informaciju o tome da su netom prije nesreće zastali na benzinskoj postaji kako bi se odmorili.
Georgijevski je izjavio da je Tošu često vozio na toj relaciji, a tog dana je bila gusta magla. Prema njegovim riječima, Toše je sjedio na suvozačkom sjedištu koje je bilo potpuno spušteno i koje je dijelom bilo naslonjeno na stražnje sjedište. Ljiljana Petrović je sjedila na stražnjem sjedištu, iza vozača i samo ona nije bila vezana.
- Kako bih se mogao ne sjećati nesreće!? To je trenutak u kojem sam izgubio svog najboljeg prijatelja. Ništa nisam zaboravio. Svega se sjećam. No detalje ću reći na Sudu - kazao je Georgijevski.