Još je nedavno radio face lifting, spremao se za novi izborni juriš, mjerkao reklamne panoe po Zagrebu, skupljao ekipu i razbacivao se izjavama o nepobjedivosti, a onda, doslovce preko noći, otišao.
Pogledajte video: Smrt Milana Bandića
To je najznačajnija hrvatska politička, odnosno biološko-politička smrt u zadnja dva desetljeća. Nakon nje više ništa neće biti isto; u Zagrebu sigurno, a možda ni u ostatku države, jer je Bandić bio stup društva, važan, katkad i presudan oslonac Vlade (kao vođa “žetončića” bio je drugi najmoćniji političar u zemlji) ideal-tip političara hrvatske tranzicije, čelni čovjek mnogih piramida moći i utjecaja u kojima je sad proglašena “crvena uzbuna” jer se sve ruši.
“Lajbek je otkopčan”, rekao bi pokojni dr. Vladko Maček. Sve je raskopčano i sve će se morati nanovo zakopčati. U Gradu Zagrebu (Meki hrvatske politike, kroz čije dvije blagajne, gradsku i Holdingovu, godišnje prođe 16 milijardi kuna) izborni se špil ponovo miješa i sve procjene, analize, statistike i ankete koje su do jučer bile manje više mjerodavne valja baciti u smeće. Politički život metropole vrtio se oko Bandića kao planete oko sunca.
Silovit anketni uspon Tomislava Tomaševića i Možemo! počivao je na suprotstavljanju, ne samo Bandiću, nego i bandićevštini kao društvenoj matrici, pa je upitno neće li gradonačelnikov ključni antagonist postati prvi gubitnik ove neočekivane smrti.
U politici nema ničeg boljeg od kvalitetnog, upotrebljivog neprijatelja. Glasovi za Možemo! bili su plebiscit protiv njegova stila i nasljeđa, a što sad?
On nema ni pretke ni nasljednike, pa će iza njega, kao iza svakog karizmatika, ostati praznina i konfuzija. Iza Bandića ostaje veliki bazen birača na koje je računao, više od 100.000 a manje od 140.000 glasova. Tko će ih uzeti? Milan Bandić 365, stranka rada i solidarnosti, do izbora će morati naći novo ime - zasad je u igri ime Pavla Kalinića.
Jelena Pavičić Vukićević (koja će ga zamjenjivati do izbora) se navodno povlači iz politike. Patrik Šegota, koji je kotirao kao nasljednik dezavuiran je aferom s dodjelom kućica na Gradskim grobljima. No bit će sigurno još kandidata jer o uspjehu te stranke ovise karijere, pa i egzistencije, tisuća ljudi koje je Bandić smjestio, zaposlio, dao im kruh.
To su pročelnici, gradski ministri, tu je Poglavarstvo, uredi, parking, vodovod, smeće... Tu su i famozne "božićne kućice", građevinske dozvole, zamjene zemljišta... Tu je, ukratko, moć. Ne treba zaboraviti ni da Bandićeva zastupnica Ermina Lekaj Prljaskaj svojom rukom drži vladinu većinu.
Tko se može kladiti da je jednoga dana neki oporbenjak neće upitati - “Kaj bi ti štela”, pa ponuditi prelazak u drugi tabor? To je dakako tek opcija na duljem štapu, ali tekuće prestrojavanje je već počelo.
Tko može uzeti glasove koji su ostali nakon Bandićeve smrti? Njegova stanka će po inerciji sigurno uzeti stanovit dio kolača, koliki to će ovisiti o nasljedniku.
HDZ s Davorom Filipovićem, koji je kampanju započeo kao da ide na audiciju za Monty Python, a ne na izbore za gradonačelnika hrvatske metropole, nema šansi. Sa nekim drugim kandidatom - ako nije kasno za rikverc - HDZ bi mogao bolje proći; Filipović je isturen tek kao štit za Bandića kojeg više nema.
Damir Vanđelić imao je lijepe izglede, netko sličan, pristojan, s minimumom karizme, mogao bi daleko dobaciti.