Već dogodine, mnoge bi nam se povlastice na koje sad imamo “važne” primjedbe, mogle činiti kao elementi države blagostanja.Vlada nije ni otpočela kresanje javnih troškova. Kako nitko ne štedi na javnoj potrošnji, oštrica reformi prema običaju usmjerena je prema građanima. Dvije novosti plastično pokazuju pravac promjena: građanima će ubuduće biti propisivani najjeftiniji ljekovi, a što se mirovina tiče, na njih ćemo - ako je o muškarcima riječ - moći računati tek sa 67 godina starosti. Svi drugi elementi reformi i štednje ići će u tom pravcu.

Dragutin Lesar prvu reformu naziva “zdravlje samo za bogate” a drugu “s posla na groblje”, tako da svi mogu razumjeti o čemu je riječ. No, to je tek početak restrikcija. Lesar nije dao poseban naziv reformi radnog zakonodavstva, no ona je opisiva u formuli “s male plaće na još manju ili na ulicu”. 
Radnik koji ne pristane na smanjenje plaće dobit će otkaz na kojega se neće moći žaliti. No, kasni li mu plaća i jedan dan, moći će stupiti u legalni štrajk. S druge strane, pravo na otpremnine imat će i oni koji rade na određeno. To bi trebalo doprinijeti fleksibilizaciji hrvatskog tržišta rada no od tog procesa koristi ne možemo potegnuti odmah, tu ćemo malo čekati...

U Hrvatskoj će se na jesen nastaviti i proces koji Ljubo Jurčić naziva “otpošljavanje” - no umjesto otpošljavanja u birokraciji, koje bi bilo poželjno, čeka nas nastavak gašenja radnih mjesta u poljoprivredi i u realnom sektoru. U sektoru financija Milanović stoji pred golemom rupetinom: proračunski je deficit toliko velik da će mu Bruxelles nametnuti tutora. On će određivati kako će Hrvatska trošiti proračunski novac, koji Linić sakuplja na način koji ovi prostori nisu vidjeli od vremena u kojem je Mažuranić opisao fiskalne metode Smail-age Čengića.

>>> Više pročitajte u Expressu