Pitanje je hoće li istražitelji iskopati išta krupnije u Imunološkom zavodu jer je tijekom godina o toj temi po hrvatskim medijima objavljeno stotinjak članaka, a reakcije nije bilo. Zavod je nekoć proizvodio cjepiva čak i za Svjetsku zdravstvenu organizaciju (WHO), ali 1993. počinje divlja privatizacija. Zbog neobnavljanja proizvodnih pogona IMZ je 1997. izgubio licencu za cjepiva za WHO, a prošle godine i licencu za proizvodnju krvnih preparata za Hrvatsku.
U tom trenutku Zavoda Davorin Gajnik zatražio je stečaj, na što su mediji podivljali i zatražili nečiju glavu. Prije svega zato što se mnoštvo dokaza o kriminalu godinama ignoriralo. Bivši član nadzornog odbora IMZ-a Srećko Sladoljev, koji je dug jezik platio izvanrednim otkazom, navodio je, na primjer, da si je bivši direktor Darko Dvornik isplatio 100.000 kuna bonusa nakon što je poslovanje za 2011. krivotvorio kao pozitivno.
Zbog slične stvari 15 godina prije s dužnosti je letio akademik Vlatko Silobrčić, koji se potom skrasio u Institutu Ruđer Bošković. Sladoljev je tvrdio i to da je IMZ u stečaj trebao još 2004. Kako bi ga spasila, država je od Zavoda stala kupovati cjepiva po 42 kune, iako ih je mogla nabaviti po 27.