Upoznali smo se preko društvenih mreža. Prvi put sam došla u Izrael 2009. godine. Zatim je moj dragi došao u Hrvatsku na mjesec dana. I od prijateljstva se razvila ljubav.

Otkrila nam je to 36-godišnja Maša Petrović, koja je rodni Bjelovar zamijenila gradom Natanyi, kraj Tel Aviva, gdje već živi tri godine i gdje smo je posjetili. Maša i njezin suprug Boaz Gubani (36) imaju dvije kćeri. Starija Mia ima dvije godine, a mlađa Ella sedam mjeseci. Maša trenutačno koristi neplaćeni dopust. Kaže kako je život u Izraelu sasvim drugačiji od onoga koji je živjela u Hrvatskoj.

- Uglavnom, zemlja je puna različitosti. Od ljudi koji su fanatični vjernici pa do ljudi kojima vjera nije među prioritetima. S jedne strane postoje mjesta u kojima istospolni partneri imaju punu slobodu, dok nekoliko stotina metara ili kilometara dalje su ljudi kojima je religija osnovni životni smisao - kaže.

Ljudi pokušavaju, barem kad je u pitanju Tel Aviv, objašnjava, živjeti svoj život ne pokušavajući ulaziti u tuđi svijet. Ali svi su jako susretljivi.

- Velika je stvar što je u Tel Avivu jako lagano naći posao, što je kod nas u Hrvatskoj teško. Uz to sam se uvjerila da poslodavaci cijene radnika – pojašnjava nam Maša razlike u životu između Izraela i Hrvatske.

Radi u internacionalnoj kompaniji gdje svi govore engleski, tako da ga je izbrusila do savršenstva. Dodaje da engleski gotovo svi govore, u što smo se i uvjerili. Kaže da je ostala zatečena kad ju je poslodavac pozvao na razgovor.

- Doista su mi se noge odsjekle. Posebice kad me je upitao kako sam zadovoljna poslom i radnom okolinom. Tražila sam da to ponovi jer sam pomislila da je posrijedi neka zabuna. No pokazalo se da je to ovdje, za razliku od naše zemlje gdje ti takvo pitanje nitko ne postavlja, normalna stvar – govori Maša, dok joj se dvogodišnja kći penje po krilu. Njezina tvrtka često vodi zaposlenike na nagradna putovanja po Izraelu i izvan. Za svaki praznik radnik od poslodavca dobije dar kojim se pokazuje da se cijeni ono što se radi. Maša je diplomirala na zagrebačkom Tekstilno–tehnološkom fakultetu. U Izraelu radi kao grafički dizajner.

- Djeca su u Izraelu na prvome mjestu. Gdje god dođete možete vidjeti dijete da se igra. Od restorana, u kojima postoji takav kutak za najmlađe, pa nadalje. Grad je pun sadržaja za djecu. Kod Izraelaca obitelj je na prvome mjestu – pojašnjavaju nam naša domaćica i njezin suprug.