Postavljam pitanje premijeru je li i gdje je vidio da marširaju mladići u partizanskim uniformama koji pišu grafite da treba ubijati i silovati, da se skupovima zaziva Jugoslavija i negira Goli otok? Istovremeno podsjećam na brojne primjere zadnjih 30 godina marširanja s ustaškim znakovljem, zazivanja NDH i Ante Pavelića, ulica nazvanih po ustašama… Kad to stavite na stol, mi se suočavamo s nečim s čim trebamo, ali od čega nam ne prijeti opasnost, a s onim od čega postoji opasnost, ne.
POGLEDAJTE VIDEO: Komemoracija
Rekao je to povjesničar Hrvoje Klasić za N1 u vezi s posjetom Andreja Plenkovića Golom otoku i sutrašnjeg obilježavanja u Gruborima te izjave premijera o „kulturi sjećanja i dijaloga“ koju trebamo njegovati. Klasić smatra da su poruke dobre, ali i upozorava da smo zadnjih 30 godina imali nekulturu sjećanja i monologe umjesto dijaloga.
Dodao je da je bio malo razočaran jer se uglavnom kroz zadnje godine obilježavalo žrtve komunističkih režima, a glavno je pitanje zašto to sve skupa radimo, odnosno koje su to poruke koje trebamo prenijeti dalje.
- Kada se govori o Srbima govori se o propustima, a to su pojedinačna i masovna smaknuća, koja su trajala tjednima i mjesecima nakon akcije Oluja. Podsjetilo me na intervju Grabar Kitarović u opskurnom tjedniku kada je najavila drugu kandidaturu i rekla da je Pavelić radio neke greške, gdje su posljedice imali Hrvati - rekao je Klasić i nadodao kako s Plenkovićem uvijek postoji sumnja u ekvidistancu, a koja je i jučer došla do izražaja, kada je u kontekstu Grubora govorio o hrvatskim žrtvama.
- Ne treba miriti civilizirane ljude, a nacionaliste s obje strane, hrvatske i srpske, isto ne jer oni to niti ne žele. Ključno je pitanje jesu li odgovorni za zločine odgovarali. Ljudima malo znači pomirenje kad 20 godina žive bez struje i vode - zaključio je Klasić.