Britanka Kate Allatt (39) imala je moždani udar zbog kojeg je ostala paralizirana od vrata na niže i 'zaključana' u vlastitom tijelu. Drugim riječima, sve je čula, vidjela i razumjela no nije mogla pomaknuti niti jedan mišić. Liječnici su vjerovali da se nikad neće oporaviti, no osam mjeseci kasnije Kate je počela pričati i hodati. 

- Više ništa ne uzimam zdravo za gotovo. Poljubac moje djece uljepšava mi dan. O tome sam sanjala dok sam bila zarobljena u vlastitim mislima. Svaku večer legnem s djecom i kažem im koliko ih volim - kaže Kate koja ima troje djece. U veljači 2010. imala je moždani, no liječnik je mislio da je samo riječ o migreni te je Kate poslao kući iako već tada nije mogla normalno pričati, a vid joj se zamagljivao. Po povratku kući se srušila te ju je hitna vratila u bolnicu. Liječnici je nisu mogli operirati jer je ugrušak bio na nezgodnom dijelu mozga te su joj davali 50 posto šansi da preživi. Stavili su ju u komu da zaštite mozak i probudili ju tri dana kasnije. 

- Kad sam se probudila cijevi su bile posvuda. Nisam mogla micati ništa osim očnih vjeđa, čak ni očne jabučice. Zastrašujuće, bila sam svjesna svega oko sebe. Vidjela sam i čula liječnike i sestre kako rade, kako govore da ne pokazujem nikakve znakove svijesti i da mi je mozak mrtav. Tako se valjda osjećaju živi zakopani, samo je ovo bilo gore, jer sam oko sebe vidjela život kako ide dalje, a nisam mogla sudjelovati. Htjela sam vrištati, ispričala je Kate u svojoj knjizi 'Slobodno trčim', a prenosi Daily Mail. Opisala je kako ju je cijelo tijelo boljelo od ležanja, o nelagodi dok su ju medicinske sestre skidale i prale, kako ju je fizioterapeut razgibavao da mišići ostanu aktivni. Slušala je kako oko nje ljudi umiru, kako liječnici razgovaraju da pacijente pošalju kući jer nema nade i brinula da će i ona tako završiti.

- Molila sam se da liječnici naprave testove i vide da sam budna. No bili su uvjereni da mi je mozak mrtav i njihov je posao bio jedino da tijelo održavaju na životu, priča Kate. Nakon tri tjedna suprug Mark je primjetio da Kate gleda vijesti, no kad joj se ne sviđa program, zatvori oči. Pitao ju je razumije li što joj govori i da trepne ako je odgovor potvrdan. 

- Obuzelo me je olakšanje dok sam sklapala oči. Kad sam ih otvorila, Mark se smijao od uha do uha, priča Kate. Pozvao je medicinsku sestru te su konačno napravili testove i shvatili da je Kate zarobljena u vlastitom tijelu, odnosno da pati od lock-in sindroma. Nakon devet tjedana Kate je premještena s intenzivne na rehabilitacijski odjel. Učili su ju kako da prihvati i živi sa sindromom. Trebala je ostati tako cijeli život, no za nekoliko tjedana uspjela je pomaknuti palac. Par mjeseci kasnije je sjedila, a u lipnju progovorila. 

- Dobro jutro, Olivere, bile su joj prve riječi. 

- Zbog ovakvih trenutaka sam postao medicinski tehničar, odgovorio je Oliver u suzama. U rujnu su ju počeli puštati da na par sati ode kući, a uskoro je smjela i prenoćiti. Osam mjeseci nakon moždanog konačno se za stalno vratila kući. Na izlazu iz bolnice sama se ustala iz invalidskih kolica i nastavila hodati na štakama koje je odbacila krajem studenog. Vježbala je svaki dan i obećala si da će ponovno trčati. Godinu dana kasnije je uspjela i po tome nazvala knjigu. 

- Potrčala sam samo 20 metara, no stara Kate se vratila, napisala je u svojoj knjizi.