Umirovljena učiteljica Zorica Rebernik iz BiH kao tinejdžerica je zavoljela ovu boju. Radeći kao učiteljica, kupovala je i odijevala učenike u crveno. U istoj boji su zidovi, namještaj, posuđe, odjeća, obuća, ukrasni predmeti...
Crvena boja postala je zaštitni znak svakog njezina razreda, no neki kolege su se bunili da je djecu ocrvenila te da su crvena kao i ona. Zorica bi im hladno govorila da se ne bune, nego da izvade novac i djecu odjenu u plave ili žute kombinacije.
Njezinu strast i opsesiju crvenom bojom prihvatio je i suprug Zvonko. Bez pogovora ju je podržao u odluci da kuću ukrasi crvenom bojom. A ona, kao tolerantna žena, njemu je za ljubav ostavila i nekoliko bijelih detalja, poput radijatora.
- Jedan je radijator bijeli, a drugi crveni. Imamo i crveni čajnik s bijelim točkicama. Znate kako se kaže, s kim si, takav si. Nosi i moj suprug crvenu, ali voli on i neke druge boje. Nikad mu nije smetao moj način odijevanja, crvena kosa... Uvijek me podupirao. Pa čak i dok smo kupovali posljednji automobil - pripovijeda Zorica.
Njoj za ljubav pristao je u crvenu boju prebojiti novi Nissan koji su nedavno kupili.
- Moj muž voli sve veliko - velike aute, krupne žene. Odlučili smo kupiti Nissan. Prodavali su ga samo u crnoj, bijeloj i sivoj boji. Kupili smo sivi i otišli u radionicu.
Vlasnik je rekao: 'Pa ovo je novi auto, nećete ga valjda prebojiti?! Pa dajte nemojte, šteta je'.
Napravili smo kompromis i samo unutrašnjost presvukli u crvenu kožu. Sve je crveno, čak je i rezervna guma presvučena crvenom kožom. Crvena i siva prekrasno izgledaju zajedno - otkriva Zorica.
Ističe da je crveno nosila i kad joj je umrla majka, ali i kad joj je poginula sestra. Kad jednog dana umre, sa suprugom je već isplanirala dress code za svoj pogreb.
- Ako umrem prije tebe, otvori moj ormar. Tamo imaš odijela za 50 ljudi, pa neka svi budu u crvenom - rekla sam mužu.
I kovčeg u kojem ću biti pokopana mora biti crven - kaže Zorica. A grobnica je već spremna i potpuno uređena. I, naravno, crvene je boje.