Mnogo je načina da se kaže ista stvar. Način govora i fraze koje koristimo sugovorniku ne prenose samo trenutnu poruku nego govore i nešto o našem karakteru, obrazovanju i pogledima na svijet. O društvenom krugu kojem pripadamo, ili barem želimo pripadati, i o našem smislu za humor. A vrlo je izvjesno da će reći nešto i o filmovima koje smo gledali. Neke su rečenice iz filmova, a osobito onih nastalih do raspada Jugoslavije, postale toliko popularne da ih izgovaramo kao da smo ih sami smislili. Zašto baš te, a ne neke druge?
-Siguran sam da svi scenaristi na svijetu planiraju da će neki od njihovih izraza zaživjeti u jeziku. Ipak, u konačnici publika je ta koja sudi i koja izraze prihvaća ili ignorira. To je spontan proces - objašnjava Ivo Žanić, profesor Fakulteta političkih znanosti u Zagrebu. Dok su neke dobre filmske fore otišle u mirovinu otprilike kad je i film nestao s kinorepertoara, druge su se doslovno prenosile s koljena na koljeno. Sociolingvist Žanić, koji se u svojim knjigama i radovima bavi filmom i njegovim utjecajem na društvo i jezik, kaže kako su filmski citati našem jeziku donijeli pozitivne promjene, proširili mu frazeološki i međugeneracijski fond. Izraz “vozi, Miško” iz filma “Ko to tamo peva”, ističe, danas funkcionira kao i prije više od 30 godina, kada je Slobodan Šijan snimio film.
- Možda je po tome vrlo specifičan. ‘Miško’ je opći naziv koji se koristi odmila za mušku osobu prema kojoj želimo izraziti bliskost i samim time je ljudima ušao u uho - dodaje Žanić. Ali značenje se možda ipak malo promijenilo. Filmski Miško je blago retardiran mladić, ali zato “pravi genij za vožnju”, kako ga hvali njegov tata, kondukter Krstić, i ako treba “ume da vozi i zavezanih očiju”. Danas je Miško svaki vozač kojeg želimo požuriti, a akrobacije zavezanih očiju sasvim sigurno nam nisu na pameti.