Po svaki primjerak sam otišao osobno. I po kiši, i po snijegu, i po žeglom suncu. Nisam ni jedan dan preležao, da bi me spriječila bolest, zdrav sam svih vaših 13 godina. Neki dan, kad je zapalo 80 centimetara snijega, Turistička zajednica Perušića slikala me kao jedinog na ulici. Upravo sam išao po 24sata s kišobranom u ruci.
POGLEDAJTE VIDEO:
Sve to kazuje nam u dahu Ivan Obućina, 89-godišnjak iz Perušića. On je kupio baš svaki broj 24sata, od prvog dana izlaženja do danas, svih 4595 brojeva. Nekad pješice, nekad na biciklu, ovaj vitalni čovjek i na kraju devetog desetljeća života svako jutro prijeđe kilometar do kioska u Perušiću pa natrag do kuće.
- Popijem kavu pa odem po kruh i novine, koje jako volim. Nekako su mi ušle u krv. Kako sam kupio prvi broj, tako me povuklo čitanje i želim ih kupovati dok sam živ. Nikad nikog nisam poslao po 24sata nego sam svaki primjerak kupio sam. Nisam htio riskirati i uzeti pretplatu jer nisam siguran hoće li poštara što priječiti da mi ih donese. Znam da mene neće! Ako odem u Zagreb ili Rijeku, onda ih kupim tamo - kaže nam naš najvjerniji čitatelj Ivan, kojeg je odmah zanimalo postoji li još tko u zemlji tko bi imao sve brojeve 24sata.
On ih drži na hodniku, naslagane na hrpu veću od njega i težu nego što ljudska snaga može podignuti. Žao mu je jedino, kaže, što nisu složene po brojevima, ali i to jednog dana namjerava popraviti.
Priča nam da najprije preleti novine i pročita što ga zanima, najčešće crnu kroniku. Potom opet krene ispočetka, riješi osmosmjerke i križaljke, dobro pogleda “najljepše priče” o golišavim curama i pročita viceve, koje kasnije prepričava prijateljima.
- Ali ne dam im da 24sata ponesu kući jer mi neki nisu vratili novine. Kažem im da kod mene mogu čitati koliko hoće, ali iz kuće ih iznositi ne smiju. Nema šanse da bih s 24sata zapalio vatru, za to imam kocke za potpalu - smije se ova ljudina.