Klinac iz sirotinjskog naselja u Rio de Janeiru odustao je od škole jer je bila dosadna i na prodaji droge zarađivao i do 200.000 dolara tjedno. U školu ga je vratila mogućnost da uči raditi na računalima, ispričao je Alan Tamayose, edukativni inovator koji promiče revolucionarne promjene u školstvu.

Njegovo predavanje na #TED EdChatu bavi se upravo inovacijama koje “spašavaju” proces edukacije u zemljama u razvoju, a koje sve više nedostaju u edukativnim sustavima u razvijenim zemljama. 

Naime, ističe Tamayose, revolucija je u tome da djeci treba dati znanje i vještine koje će iskoristiti odmah - kako bi, konkretno, odmah mogli prehraniti braću ili se snaći kada ostanu bez roditelja - a ne znanja koja bi im kroz dugi niz godina možda mogla omogućiti da nađu posao. Te škole nisu standardne, učitelji najčešće nisu školovani za to, ali su inovativni i pružaju djeci ono što im treba.

- Sva ta djeca vole učiti, ali ne primati znanje kao neku akademsku aktivnost, već kao nešto produktivno, nešto što stvaraš, nešto od čega možeš zaraditi - ističe Tamayose, navodeći primjer dječaka Stephena koji je proveo tri godine na ulicama Nairobija jer su mu roditelji umrli od side. 

U školu ga je privukla mogućnost da postane stolar. Iako taj princip već primjenjuju najprestižnije škole, u ovim uvjetima to je jedini način da obrazovanje uopće ima smisla, upozorava Tamayose. Upravo zato naši obrazovni sustavi sve više propadaju, a sve više ljudi gubi povjerenju u njih. 

Najveća je pogreška uvođenje inovacija u sustavu nametanja znanja koji smo naslijedili od Bismarcka i u kojem ne može biti pravih pomaka na bolje, ističe Tamayose.