Ovo su moje traperice. U njima su me tukli u Borovu Selu. Bile su natopljene krvlju i ja ih čuvam 20 godina. Onaj tko ide tući ranjenog čovjeka je smeće. A zatvorska kazna od samo tri i pol godine onome tko je to radio je naprosto smiješna. Međutim, kad vidim da on niti 20 godina nakon što me tukao ne osjeća potrebu ispričati se i pokajati zbog svega, onda pravdu ne bi zadovoljila ni maksimalna zatvorska kazna, priča Zvonimir Meković (53) iz Osijeka, bivši hrvatski policajac čijeg je krvnika iz 1991. godine, Milana Marinkovića (63), sudac osječkog Županijskog suda u srijedu osudio na 3,5 godina zatvora. 

Iako je minimalna kazna za to djelo pet godina, sud mu je kao olakotnu okolnost uzeo to što se brine o bolesnoj majci, što nije kažnjavan do sada i što je prošlo mnogo vremena od počinjenja djela. Uz to će pravomoćnost presude čekati na slobodi.

- Marinković je bio u grupi ljudi koja me pretukla. Dalibor Križanović i ja smo dobili takve batine da tada ne bismo osjetili ni da su nas rezali žiletima. Kad su me nakon dva dana mrcvarenja dovukli u osječku bolnicu, moja supruga Snježana me jedva prepoznala izbliza. Sav sam bio u krvi, potkošulju su mi morali rezati škarama, jer se slijepila za tijelo - priča Zvonimir.

Prema sjećanju na taj krvavi događaj 2. svibnja 1991., Zvonimir se prema Borovu Selu zaputio u ophodnju u autu s kolegom Daliborom Križanovićem.

- Prije Borova Sela smo u polju primijetili četničku zastavu. Zaustavili smo vozilo. No odjednom je započela bjesomučna pucnjava prema nama. Auto su nam izrešetali, a motor se ugasio od kiše metaka. Mene su ranili u lakat, a Dalibora u obje ruke i po prsima. Potom nas je okružilo 20 naoružanih ljudi i odmah počelo udarati. Isprebijali su nas kao pse. Prvo su nas odveli u neku šupu, a nakon toga, stavivši nam deke preko glave, u neku vikendicu. Tamo smo morali čekati njihove vođe Marka Lončarevića i Vukašina Šoškočanina i u malom toaletu konstantno trpjeti batinjanja - prisjeća se Zvonimir.

Na suđenju Marinkoviću pojavio se svjedok Vaso Stanivuković koji je prvo u istrazi izjavio da je vidio optuženog kako sa štapom ulazi u toalet, u kojem su bili zatočeni Zvonimir i Dalibor, te potom čuo jauke i tupe udarce. No kasnije je promijenio priču, ali sudac je povjerovao njegovom prvom iskazu.

- Meni su cijelo vrijeme držali deku na glavi, pa ne mogu 20 godina kasnije sa sigurnošću reći da je Marinković mene tukao. Ali ako to tvrde njegovi prijatelji, onda je bio. Više se ne drže zajedno i sada se stalno međusobno prokazuju.

Optužnica Milanu Marinkoviću stavlja na teret da je dvojicu ranjenih policajaca vezao i zatočio, a zatim im prekrio glave dekama te ih tukao letvama.