Prvi konvoj zatočenika za najveći i najzloglasniji logor smrti Auschwitz krenuo je na današnji dan 1940. godine. Prvi zatočenici bili su politički protivnici nacističke okupacije Poljske - gimnazijalci, studenti, članovi tajnih organizacija pokreta.
Njih 728 izvedeno je iz zatvora u Tarnowu, natiskani su u vagone po nesnosnoj vrućini i upućeni su na mjesto na kojem su rijetki preživjeli. Prvobitna namjena ovog logora je bilo utamničenje i egzekucija Poljaka, no godinu dana kasnije Auschwitz je postao mjesto "pročiščivanja arijevske rase" i u njega su masovno bili slani Židovi.
Najmanje 227 prvih zatočenika umrlo je u Auschwitzu, oko 200 na drugim mjestima, a tek njih tristotinjak je preživjelo rat.
Od otvorenja 14. lipnja 1940. pa do dolaska vojnika Crvene armije koja je oslobodila logor 27. siječnja 1945. u Auschwitzu je pobijeno oko 1.100.000 ljudi (od kojih su 90 posto bili Židovi). Sovjetski vojnici pronašli su oko sedam tisuća preživjelih.
Isti dan kad je prvi vlak krenuo na mjesto istrebljenja, njemačke trupe su u ranu zoru umarširale u osvojenu francusku prijestolnicu. Osvajanje Pariza bio je velik i značajan trijumf za njemačku vojsku, ali i za njemačkog Fuhrera Adolfa Hitlera osobno. Po prvi put od početka rata osvojen je jedan neprijateljski višemilijunski velegrad. I to ne bilo koji. Zauzeli su francuski glavni grad. Mrske Francuze su porazili i okupirali.
Pariz su zauzele jedinice njemačke armije pod vrhovnim zapovjedništvom general-pukovnika tada 60-godišnjeg Fedora von Bocka koji je mjesec dana kasnije nagrađen činom feldmaršala.
Stanovništvo je počelo masovno bježati iz glavnog francuskog grada. Dva milijuna Parižana napustilo je svoje domove pa su u polupraznom Parizu ostali samo pripadnici iz najosnovnijih službi poput policajaca, vatrogasaca i djelatnika hitne pomoći te malobrojni građani sa strahom su očekivali dolazak Nijemaca
Hitlerov revanš
Osam dana nakon pobjedonosnog ulaska nacista u Pariz Hitler je osobno prihvatio predaju Francuske. I to nije htio napraviti bilo gdje. Namjerno je odabrao šumu Compiegne, isto mjesto na kojem se Njemačka morala predati na kraju Prvog svjetskog rata. Čak je naredio da se iz muzeja donese vagon u kojem su Nijemci 1918. morali potpisati predaju. Naime, Njemačka se tada predala na ponižavajući način, a velik broja Nijemaca, uključujući i Hitlera, tu predaju je shvatio kao izdaju. Stoga Hitleru nije bio samo cilj poraziti Francuze. Htio ih je i poniziti. Stoga ne čudi da je Hitler tog 22. lipnja 1940. čak sjeo u isto sjedalo na kojem je sjedio francuski maršal Ferdinand Foch kad je 1918. prihvaćao njemačku predaju.
Hitler u Parizu
Posjeta osvojenom Parizu za Adolfa Hitlera bila je, izjavio je, "najveći i najbolji trenutak u životu". Nikad prije nije bio u francuskoj prijestoljnici, a dan nakon što je Francuska potpisala predaju on je trijumfalno posjetio "grad svjetlosti". Sletio je zrakoplovom na pariški aerodrom i zatim se uputio u središte grada u svom Mercedesu.
Najprije je želio posjetiti francusku operu kojom je oduvijek bio fasciniran, toliko da je znao planove opere i čak je primjetio da jedan salon ne odgovara tlocrtu. Što je bila istina jer je za vrijeme renovacije taj salon bio pregrađen. Nakon opere posjetio je Eiffelov toranj, a nakon tog i Napoleonov grob. Zatim je obišao brdo Montmartre, gdje se divio jednoj od najupečatljivijih pariških znamenitosti bazilici Sacre Coeur.
Iako je proveo samo tri sata u Parizu Hitler je bio silno ushićen. Tada je izjavio: "Moj životni san bio je da mi bude dopušteno vidjeti Pariz. Ne mogu reći koliko sam sretan da mi se danas ispunio san".