Puna su usta trgovaca koji na sav glas nude prvenstveno neretvansku lubenicu znajući da su najkvalitetnije i na cijeni.
U srcu Delte Neretve gdje su uz mandarinu nepregledna polja zasađena lubenicom poljoprivrednici poručuju kako će tek sljedećeg tjedna krenuti berba i otkup zelenih lubenica u prosijeku teških od deset do petnaest kilograma.
- Zrele su, ali treba ih još pustiti ovog vikenda da ih natopi i okupa voda Neretve te obgrli sunce svojom toplinom - slikovito je rekao Gradimir Šešelj iz Opuzena, Male Neretve, srca neretvanske doline dok nam je u četvrtak s puno ljubavi pokazivao lubenice. Taj šezdesetpetogodišnjak poznatiji po nadimku Grado najveći je poljoprivrednik ovog dijela “lijepe naše”.
- Moji biseri su mandarine, jagode i lubenice, a ljubav su mi žene i rad - kroz šalu je rekao Grado koji ne krije svoje žuljevite ruke. Više od četrdeset godina uporno i marljivo prkoseći svima, a najviše kako kaže “samom sebi” neumorno radi uz podršku obitelji stvarajući ono što danas ima, dvjesto tisuća sadnica jagoda, deset hektara pod mandarinama i osam hektara sadnica lubenica.
- Uz nešto moje zemlje sve ovo što vidite je tuđa, državna zemlja - pokazivao nam Grado lijevo i desno dok nas je vodio nepreglednim poljima mandarina i lubenica.
Na prvi pogled, kao da je sve stopljeno kako treba i obećava obilat urod i dobru zaradu. No nije uvijek tako, reći će Grado koji na svojem poljoprivrednom gospodarstvu ima i nekoliko stalno zaposlenih radnika. Zemlja treba njegu i ako ćeš nešto dobiti, poručuje Grado na njoj trebaš boraviti od jutra do sutra.
- Kad uložiš sto tisuća kuna u sadnice i sve ostalo, a dobiješ tek tridesetak tisuća kuna, jadno je to. Lani sam, jer je godina bila takva ubrao samo četrdesetak vagona lubenica, a ako ne uberem sedamdeset, kao da nisam ubrao ništa - rekao je Grado po tko zna koji put ističući posebnu kvalitetu neretvanske lubenice.
Prijašnjih godina doživio je da mu tuča u trenutku uništi sav urod, svu muku i rad.
- Urod je ove godine izvrstan, ali pričekajmo, ne treba žuriti - dodao je Neretljanin.
Sve lubenice na veliko će prodati tvrtki Fragaria iz Zagreba koja u Metkoviću ima otkupni centar. Otkupna cijena bit će najprije 2,5 kune po kilogramu, pa pasti na pola kune.
- I onda ti dođu i kažu kako treba uvoziti. Mi smo u Europi, a ne znaju da nas. Domaće poljoprivrednike tako uništavaju - kaže ovaj uzorni seljak za kojeg u dolini Neretve svi kažu da je najjači poljoprivrednik, jedan od onih koji s mandarinama, jagodama ili lubenicama, ovisno o godišnjem dobu, ustaje i liježe.
- Prije su državnu zemlju davali bez puno papirologije, a danas je to puno teže. Poručujem onima koji kroje propise da zemlju treba dati svakome tko želi raditi. Zašto da leži neiskorištena - napominje Grado koji planira izgraditi hladnjaču i sortirnicu.
I dok pogled puca na istok i zapad prostire se neretvanska dolina na oko osam tisuća hektara plodnog tla, bogom danog za uzgoj poljoprivrednih kultura. Neretvanska će lubenica uskoro na hrvatsko tržište, a pitanje je hoće li se izboriti ili će je “pojesti” uvozna. Hoće li državne institucije napokon shvatiti da unatoč pripadnosti zajednici europskih naroda hrvatski čovjek zaslužuje da u svojoj zemlji ponajprije jede plodove sa svojih njiva, a tek potom uvozno, pitaju se poljoprivrednici iz doline Neretve, kraja kojeg s pravom zovu hrvatskom zlatnom dolinom. Osim s uvozom, bore se i protiv nevremena i leda te jazavcima koji jako vole slatke neretvanske lubenice.