Josef Fritzl poručio je preko svojeg odvjetnika da nije monstrum. Fritzl iz svoje ćelije od 12 kvadrata, u kojoj gleda televiziju i sluša radio, tvrdi da su sva novinska izvješća previše jednostrana. Policija kaže da Josef Fritzl i dalje nema nikakav osjećaj krivnje te ne priznaje da je ono što je učinio Elisabeth i djeci mučenje. Dapače, Fritzl je poručio da bez njega ni njegova unuka/kći Kerstin danas ne bi bila živa. On je zaslužan što je završila u bolnici. Prema njegovim riječima, mogao je sve pobiti, a da nitko nikada ne bi saznao za to. Ipak, kako vrijeme odmiče, sve se više ljudi javlja s pričama kako su ipak znali da s Josefom Fritzlom nešto ne valja. Prema riječima njegova podstanara Seppa Leitnera, djevojka koja je s Elisabeth zadnji put pobjegla od kuće kazala mu je da se Elisabeth panično boji oca. Ispričala je da joj je Elisabeth rekla da je otac siluje od njene 11. godine. Nakon što su pobjegle i u Beču se skrivale mjesec dana, sama policija je Elisabeth vratila kući. Nije poznato je li im Elisabeth išta rekla o očevom zlostavljanju. Na vidjelo je, pak, izašla i prča, da su se Josefa Fritzla bojale i lokalne prostitutke. Fritzl je, naime, počeo 1970. godine posjećivati bordel u Linzu. Prema pričanju barmena Christopha Flugela, monstrum bi naručio šampanjac djevojci koja mu se svidjela. Nekoliko njih je nakon prvog posjeta reklo vlasniku da ga ne žele više za mušteriju. Navodno se najviše volio seksati u sobi koja podsjeća na ćeliju, a djevojkama je naredio da glume da su mrtve. Volio im je i nanositi bol, te je tražio da ga zovu "učitelju".