Trebao je to biti početak.

Početak rješavanja problema, početak brzog spašavanja Zagreba, početak preuzimanja kontrole, kao i početak reformi u glavnom gradu.

Pa se pretvorio u početak kršenja predizbornih obećanja. Zatim i u početak sukoba interesa.

A sada možda i u početak kraja.

Razrješenje dvojice čelnika Zagrebačkog holdinga, Nikole Vukovića i Ante Samodola, prvih, pa još i kontroverznih imenovanja novog gradonačelnika Tomislava Tomaševića, novi je veliki udarac zagrebačkoj vlasti, politički potres koji dolazi nakon kataklizmičkih problema s odvozom otpada i pucanjima vodovodnih cijevi.

Zagreb se raspada, a ni Holding se ne osjeća najbolje.

Kao ni gradonačelnik Tomašević. 

Navukao kritike

On je izložio svoj politički kredibilitet imenujući prvu dvojicu članova Uprave Holdinga bez natječaja i bez odobrenja Gradske skupštine, čime je na sebe navukao kritike oporbe, prijavu Povjerenstvu za odlučivanje o sukobu interesa, kao i čuđenje građana i svojih birača. Bilo je to nešto što bi se očekivalo od Milana Bandića.

I možda bi sve to nekako prošlo, to rušenje protokola, gaženje obećanja, slamanje procedure preko koljena u okolnostima hitnog preuzimanja kontrole nad gradskim tvrtkama, da su se ta dva imenovanja pokazala uspješnima. Da se sav taj rizik isplatio.

Ovako, Tomašević je razriješio svoja prva - možda i najvažnija - imenovanja , a onda otkrio, što je posebno zbunjujuće, da je do razmimoilaženja došlo i zbog "teže suradnje, posebno oko koncepcije vođenja".  "Oni su teško surađivali s novim članovima Uprave, teško su surađivali s članovima Nadzornog odbora, a u konačnici i sa nama", kazao je Tomašević.

A toga ne bi smjelo biti. Ne nakon tri mjeseca u Holdingu. Ne nakon što je novi gradonačelnik Vukovića i Samodola za ruku doveo u Holding, kao svoj odabir i ljude od povjerenja, i to kao prvih kojih se sjetio u početnoj fazi preuzimanja kontrole u Zagrebu.

Ili su možda oni bili prva dvojica na koje je nabasao.

Najvažniji, pa promašaj

Znači, najvažniji suradnici novog gradonačelnika razilazila su se s tim gradonačelnikom oko koncepcije vođenja Holdinga. Zar nisu o tome razgovarali prije imenovanja? Makar večer prije toga, ako ne davno prije izbora.

Još bolje, do razilaženja je došlo između Vukovića i Samodola kao izravnih imenovanja i ostalih članova Uprave odabranih na javnom natječaju. Pa su otišli oni koje je Tomašević vlastoručno postavio. Što to govori o njegovoj sposobnosti kadroviranja?

Ako se prvi suradnici kojih si se sjetio u popunjavanju uprave Holdinga i spašavanju post-Bandićeva Zagreba nisu ni sa kim slagali i nisu izdržali ni tri mjeseca nakon imenovanja, a mediji su izvještavali o situaciji na rubu kaosa, tada se može postaviti pitanje što će Tomašević raditi dalje i s kakvim će sve ljudima popunjavati ključna mjesta.

Koliki je taj kadrovski bazen?

Radio štetu

I nije to sve. Jutarnji list donosi informaciju kako je sada već bivši predsjednik Holdinga Nikola Vuković prije svoje smjene udvostručio koeficijente za radna mjesta direktora službi Direkcije Zagrebačkog holdinga, a na direktorska mjesta postavio je bivše djelatnike iz Bandićeva mandata, među njima i Joška Morića, smijenjenog s mjesta šefa sigurnosti Holdinga 2017. nakon pljačke dviju poslovnica.

Dakle, ne samo da se nisu slagali ni uklapali u koncepciju, nego su radili štetu.

Da je Tomašević naslijepo birao, možda bi imao više sreće s kadroviranjem u Upravi Holdinga.

I naravno, možda je postavljanje, pa smjenjivanje Vukovića i Samodola bila tek početnička greška neiskusnog gradonačelnika. Tek zagrijavanje. Hvatanje konaca. Ali to je dosad bilo najvažnije imenovanje. I skupa greška.

Pa ako ovo nije početak kraja, koliko god zagrebački HDZ to najavljivao, onda je definitivno kraj početka.

A vidjet će se koliko je taj kraj blizu. Ili daleko.