U Srednjem vijeku najveći zločin bio je pobuniti se protiv vladara, pa je tako i kazna bila najstrašnija. Veleizdaja ne samo da se nije opraštala, nego je za nju smišljena i nevjerojatno okrutna kazna.
Osuđenika bi najprije dovukli na stratište privezanog za konja. Zatim bi ga vješali do polumrtvog stanja. Potom bi uslijedilo kastriranje, izvadili bi mu utrobu i spalili je. Zatim bi odsjekli glavu. Ostatak tijela bi raščetvorili, a dijelove bi poslali u različite krajeve kraljevstva da vise na javnim mjestima. To je, naravno, bilo upozorenje svima. Cijeli narod je tako znao kako će završiti ako slučajno izdaju svog vladara.
Prva žrtva koja je na takav način smaknuta bio je jedan engleski plemić. Dafydd ap Gruffydd, princ od Walesa, kojeg je dao smaknuti engleski kralj Edward I. Dugonogi.
Dafydd ap Gruffydd bio je posljednji narodni princ od Walesa odnosno zadnji nezavisni vladar Walesa.
Postavio svog sina za princa
Njegovom smrću izumrla je velška dinastija. Eduard I. posebnim je statutom podvrgnuo njezine zemlje engleskoj kruni, podijelio ih u grofovije, kojima je na čelo postavio engleske feudalce. Za novog princa od Walesa postavio je svog sina.
Od tada pa do danas sinovi engleskih vladara postaju prinčevi od Walesa.
Na takav stravičan način smaknut je i William Wallace, legendarni škotski vitez, odmetnik, nacionalni junak i vođa Škota u Ratovima za škotsku nezavisnost, a inače svima poznat iz filma Braveheart, gdje ga glumi Mel Gibson.
U Engleskoj je takvo kažnjavanje veleizdajnika ukinuto tek 1870. godine. Žene su ipak bile pošteđene takve kazne. Njih bi jednostavno spalili na lomači.
Veleizdaja je prestala biti razlogom smrtne kazne tek 1998. godine.