Netko je vidio peraju morskog psa i rekao nam da je na sto metara od obale. Susjed Ante viknuo je da je to morski pas. Nas smo dvoje odmah uskočili u drveni čamac i krenuli prema njemu, prisjećaju se brat i sestra Perinić.
Marina (57) tad je imala 16 godina, a Mateo (53) samo 12. Bilo je to 17. lipnja 1976. godine. U plićaku su vidjeli neman dugačku 4,5 metara, koliko je bio dugačak i njihov čamac, i tešku čak 450 kilograma.
- Otvarao je ralje prema nama, a nama se često gasio motor jer nismo imali dovoljno goriva. Kod nas se prekrcao i susjed Mladen koji je bio sa susjedom Šimom u još manjem čamcu, upola manjem od morskog psa. Namjeravali smo ga namamiti u plićak kako bi se nasukao. Bilo je teško - govore uzbuđeno brat i sestra iz Vrsi kraj Nina u Zadarskoj županiji. Dodaju da su kod sebe imali tek osti kojima su ga boli.
- Jednom je čak zaronio ispod nas i digao nas odozdola, sjećam se da je motor broda bio u zraku. Ostima mu nismo mogli probiti debelu kožu. Bacao se u vis kao dupin i razjapljivao čeljusti. Stisli smo ga između tri-četiri čamca jer nam je još ljudi došlo u pomoć. Viknula sam Mladenu da mu u usta ubaci sidro. To je i učinio sljedeći put kad je ‘zarežao’. Tako ih je snažno zatvorio da mu je jedan krak sidra odmah izletio kroz oko. Tad je podivljao. Polijevao nas je morem, mahao repom, a ja sam držala konop sidra. Skoro mi je odgrizao ruke, maknula sam ih u zadnji čas - otkrila je Marina. Uspjeli su ga odvući do kuće u Vrsima. Iz mora su ga izvukli traktorom. Stajao je pet, šest dana na obali da ga svi vide. Kasnije su se riješili strvine.
- Pomorci su pričali da se u utrobi morskog psa može naći zlato, sat ili ljudska ruka, pa smo očekivali paranje trbuha. No unutra je bila samo voda - kaže Marina. Misli da je pas u plićak vjerojatno došao za nekim brodom.