Moja prva torba bila je prototip s naslikanom paškom čipkom. Preuzela sam je u trgovačkom centru u Zagrebu jer je torba izrađena u Ludbregu. Počela sam plakati od sreće. Stavila sam je na glavu i hodala po centru kao sultan Sulejman sa svojom instalacijom na glavi. Svakog sam zaustavljala i pitala sviđa li im se.
POGLEDAJTE VIDEO:
Neki su pobjegli od mene, što je sasvim u redu. Sigurno su mislili da sam potpuna luđakinja, smije se Elizabeth Suzana Kozina (50) iz Klisa pokraj Splita.
Ona je zaslužna za ideju i realizaciju vrhunskih unikatnih torbi BiArtis. Riječ je o luksuznim torbama koje su spoj umjetnosti i obrta, preciznije - riječ je o torbama koje u sebi imaju ušiveno umjetničko djelo, ulje na platnu akademskog slikara. U ovaj posao krenula je prije dvije godine, a inače je i suvlasnica neprofitne Udruge za malo i srednje poduzetništvo za Hrvatsku te članica Lionsa 14 godina.
- Sve stignem jer sam dobro organizirana i zato što imam prekrasne žene oko sebe koje mi pomažu. Radim ono što volim, ali nije samo važno biti motiviran. Prava riječ je ‘motivakcija’. Motiv plus akcija - tim je riječima svoj životni moto opisala Elizabeth, čija je jedna torba nedavno uvrštena u stalni postav Muzeja za umjetnost i obrt u Zagrebu. Riječ je o torbi “Vrtlog”, ulje na platnu akademskog slikara Zdravka Đereka.
- Nakon što nas je primio Tassenmuseum u Amsterdamu, sad su nas priznali i u Hrvatskoj. Osjećam se napokon priznato – govori Elizabeth, čije se torbe u Hrvatskoj prodaju za prosječno 10.000 kuna, dok će u inozemstvu postići i dvostruku, pa čak i trostruku cijenu. Tako je jedna torba otišla u New York za 30.000 kuna. Na pitanje kako je nastala prva torba kaže nam:
- Toliko grešaka je bilo, promašenih slučajeva, no nisam odustala. Željela sam da slika bude baš u torbi, a ne na torbi. Moralo je biti ulje na platnu, i to na lanu, jer je pamuk podložniji promjenama.
Ne želi otkrivati svoje planove za budućnost, i to iz jednostavnog razloga. Ne podnosi jalne ljude, ljuborne na tuđi uspjeh. Iako napominje da svoje neuspjehe financira sama.
- Ja slušam sebe a ne njih. Volim uspješne ljude i, kad otkrijem nekoga takvog, ja se priljubim uz njega – dodaje Elizabeth, koja je prvu torbu prodala u Splitu, a sad ih ima po cijelom svijetu jer kupci naručuju preko interneta, a mnogo se torbi radi po naružbi.
Kupac dobije i ručno oslikani svileni šal s istim motivom koji je na torbi, ali i neizostavni certifikat o originalnosti i unikatnosti proizvoda. Za jednu torbu potrebno je do dva mjeseca rada, a među umjetnicima koji surađuju s brendom BiArtis su i Anita Jakelić Bačić, Predrag Lešić, Renata Facan pl. Kušec, Sonja Hržina Majstorović, kao i mnogi drugi. No Elizabeth Suzana Kozina nije tipična poduzetnica, za koju biste pomislili da živi u nekoj luksuznoj vili i vozi skupi automobil. Naprotiv, voli pomagati drugima.
- Mene zanimaju putovanja. Evo, u rujnu idem u misiju u Afriku. Bit ću u Ruandi s osječkom humanitarnom udrugom Srce za Afriku. Radit ću što god bude trebalo, pa i miješati maltu i zidati. Treba vidjeti svijet da bi znao kako je kod nas dobro. Mnogi mi govore da bih trebala voziti skupi auto zbog statusa, ali meni stvari nisu bogatstvo, mene to ne zanima. Pravo bogatstvo su ljudi koji nas okružuju – kaže Elizabeth.